Obavijesti

Kolumne

Komentari 285

Evo kako Hasanbegović vraća vjerodostojnost u novi HDZ...

Evo kako Hasanbegović vraća vjerodostojnost u novi HDZ...
1

Što je Zlatko Hasanbegović htio postići prvim televizijskim intervjuom na N1 televiziji? Ublažiti imidž ustašofila? Pojačati imidž desničarske ikone? Promovirati se kao povjesničar? Što god je htio, ništa baš nije uspio.

VIDEO

Teško je točno otkriti što je Zlatko Hasanbegović želio postići svojim jučerašnjim, kako su ga nazvali, prvim velikim televizijskim intervjuom za N1 televiziju.

Prikazati se kao političar ili povjesničar? Kao Bad Blue Boy ili pristojni dobro odgojeni građanin? Pa čak i kao glazbeni kritičar s ukusom za Thompsona? Je li htio oprati ili ojačati imidž desničarske ikone? Predstaviti se kao konzervativac ili liberal koji se protivi svim zabranama?

U svakom slučaju, Hasanbegović je pazio što govori. Još više je pazio kako će izgledati dok govori. 

Kao političar, vodio je računa o tome da ne našteti stranačkom šefu Andreju Plenkoviću, a opet da mu u zadnjem tjednu kampanje mobilizira stranačku desničarsku bazu. 

Žalio se na desničarsku hajku, na navodna podmetanja i kriva tumačenja, prao se od članaka u prošlosti i fotografija s ustaškim zastavama. Ali se opet trudio zadržati titulu nove ikone radikalne desnice.

Hrvatska k'o Amerika

Ne samo time što je svaki spomen ustaškog režima kompenzirao njegovim izjednačavanjem s komunističkim, već i posezanjem za liberalnim stavom kako ne bi trebalo biti nikakvih zabrana simbola i ikona propalih režima, "baš kao u Sjedinjenim Državama".

Kao da se Hrvatska u tome može uspoređivati s Amerikom.

U jednom trenutku Hasanbegović se predstavljao kao kulturni građanin koji smatra da borba protiv ustaških simbola i povika ovisi o "kućnom odgoju", drugi puta se hvalio svojom navijačkom prošlosti u kojoj je prevladavao bunt i prkos.

"Navijačka kultura", odgovara na pitanje o prekidima utakmica zbog povika "Za dom spremni", "počiva na prkosu i buntu prema zabranama. Treba stvoriti takvo društveno ozračje u kojem neće biti posezanja za neprimjerenim povicima".

Kakvo bi ozračje bilo, Hasanbegović nije decidirano objasnio. Osim što se može zaključiti da bi se taj navijački prkos pobijedio ukidanjem zabrane ustaških povika. Ako nisu zabranjeni, nisu onda ni navijačima tako primamljivi.

A time bi ustaštvo na mala vrata dobilo pravo građanstva.

"Genocidni NDH? Ma gledajte..."

I ne samo to. Hasanbegović se u nekoliko navrata pozivao na "društveno ozračje" koje i on sam, skupa sa svojom strankom, već godinama kreira. Iako su upravo u tom i takvom "ozračju" ustaštvo i NDH napokon dobili društveni legitimitet, a antifašizam se našao u istom košu s ustaškim fašizmom.

Na toj točki političar i navijač Hasanbegović došao je do svoje omiljene uloge povjesničara. Na pitanje novinara je li NDH bila genocidna tvorevina, on u nelagodi okreće glavu i odgovara: "Ma gledajte...".

"Ne možete", veli on, "očekivati od mene kao povjesničara da o zamršenim fenomenima odgovaram s dosjetkama i krilaticama".

Genocid je, eto, za njega "dosjetka" i "krilatica". Režim zasnovan na rasnim zakonima i konc-logorima, istrebljenjima i eliminacijama ne samo protivnika režima, nego i osoba druge vjere, nacije i rase, on nije mogao nazvati genocidnim.

Premda je priznao da je taj režim činio zločine. Skupa s komunističkim, ako netko pita.

A onda, na pitanje je li bio gori Tito i Pavelić, povjesničar Hasanbegović još jednom u nelagodi traži povoljnu formulaciju. U kojoj ne samo da je izjednačio te dvije povijesne ličnosti, već je Tito izašao kao još ori negativac.

Ante Pavelić, kaže on, nema u Hrvatskoj nijednu svoju ulicu, a Josip Broz Tito još ima ulice po gradovima, pa "nažalost" i "najljepši" trg u Zagrebu. 

"I sve to unatoč činjenici da je utjelovio vrijednosti, ideologiju, poredak i državu u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država", reče odlazeći ministar kulture.

Tito isti kao Pavelić

I opet se kompromitira. Ne samo da je nasljeđe hrvatskog partizanskog pokreta, pa i komunističke vlasti, upisan u preambulu hrvatskog Ustava kao jedan od temelja hrvatske državnosti, već je neshvatljivo da netko hrvatski antifašizam kojeg je promovirao Titov pokret i koji je bio na strani saveznika u Drugom svjetskom ratu, smatra "savršenom suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država".

Na kojim to onda vrijednostima uopće počiva hrvatska država?

Hasanbegović želi izjednačiti Tita i Pavelića (s većim teretom na Titovoj strani), ali povijest u koju se on toliko zaklinje ipak govori da je jedan od njih u Drugom svjetskom ratu bio na krivoj, a drugi na pravoj strani.

Međutim, čak ni to Hasanbegoviću kao povjesničaru, političaru, desničaru, navijaču, zagovorniku "kućnog odgoja" i kreatoru "društvenog ozračja", nije bilo dovoljno. Pa se prikladno, kako se to i očekuje u predizbornoj kampanji, uhvatio ideje jugoslavenstva.

"Svaka Jugoslavija bila je negacija hrvatske državnosti", kaže on.

Zamršeni fenomen

Propustivši pritom priliku da, kao povjesničar koji za sebe kaže da "nije propagandist" i koji se brani da "ne može odgovarati crno-bijelim klišejima", poduči javnost tko su bili glavni kreatori ideje jugoslavenstva i južnoslavenskog udruživanja, kako je to svaka jugoslavenska tvorevina spašavala hrvatsku državnost od monarhija, agresora, ratnih poraza i čuvala njezinu državnost, ili kako je Ustav SFRJ omogućio Hrvatskoj da 1990. godine proglasi neovisnost.

Konkretnije, kako je to genocidni karakter NDH za Hasanbegovića "zamršeni fenomen" o kojem se ne može jednoznačno izjašnjavati, ali je zato puno složeniji i zamršeni fenomen jugoslavenstva presjekao brutalnom ocjenom o "negaciji hrvatske državnosti"?

Nema li tu također prostora za eksplanaciju i edukaciju?

Ili povjesničari ipak smiju biti propagandisti?

Ali tako to izgleda kad se Hasanbegović trudi praviti se ono što nije. Umjesto da bude autentični desničar, otvoreni ustašofil, deklarirani antijugoslaven, propagandistički antititoist, rigidni protu-antifašist, a usput i buntovni navijač, on se uporno korigira, koči i pokušava zaustaviti na pola puta.

Međutim, kako slušati lekcije o "kućnom odgoju" od osobe koji je 1999. godine sudjelovala na divljačkom prosvjedu na Trgu žrtava fašizma? Kako vjerovati povjesničaru koji uporno izmišlja nijanse u onome što je svima jasno, a sjekirom mlati po onome što zahtijeva finese? Kako prihvaćati osobu koja govori o političkoj i društvenoj kulturi, a negira Ustav i zakone?

Zbog svega toga nije jasno što je Hasanbegović htio postići tim intervjuom.

Oprati imidž političara koji je izložio Hrvatsku međunarodnoj osudi, samo kako bi se uklopio u Plenkovićev HDZ? Pojačati imidž desničarske ikone koja nema hrabrosti izričito braniti NDH, već to nadoknađuje još jačom osudom Tita i Jugoslavije? Dati stručnu povijesnu podlogu svojim ideološkim stavovima? 

Što god je htio, ništa od toga nije uspio.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Vidi sve članke ovog autora
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 285
VIDEO

'Pio sam litru votke na noć, a evo kako sam se ostavio pića'
ISPOVIJEST BIVŠEG ALKOHOLIČARA

'Pio sam litru votke na noć, a evo kako sam se ostavio pića'

Uništio sam veze, postao ogorčeniji i bjesniji, nije me bilo briga što ljudi misle o meni. Došlo je do točke u kojoj sam jako puno vremena počeo provoditi sam u pijanom stanju, prisjetio se ovaj Britanac

Karoglana smjenjuju, ali za loš rezultat Hajduka više su krivi oni koji su ovu momčad slagali
SMJENA ILI NE?

Karoglana smjenjuju, ali za loš rezultat Hajduka više su krivi oni koji su ovu momčad slagali

Plus+ Karoglan snosi dio krivnje, ali nije kriv za to što je posložena "teretna" momčad koja teško može odgovoriti zahtjevima modernog nogometa, a iskustvo i kvalitetu nikako ne uspijevaju materijalizirati na terenu...
20 citata Mirjane Krizmanić za bolji život: Vrijeme ne liječi sve, a i u starosti se može uživati...
MUDRE RIJEČI

20 citata Mirjane Krizmanić za bolji život: Vrijeme ne liječi sve, a i u starosti se može uživati...

Hrvatska psihologinja, utemeljiteljica katedre za kliničku psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potpisala je brojna djela, među njima i 'Tkanje života', 'Laži naše svakidašnje' i 'Knjigu rastanaka'