Godišnji odmor vrijeme je predviđeno za punjenje baterija, odmak od svakodnevnice, opuštanje, uživanje, zabavu, druženje s dragim ljudima, nekima i za upoznavanje novih ljudi, mjesta, kultura. Svojim živopisnim jezikom mogli bismo to još opisati i kao – vrijeme da se „mozak stavi na pašu“. Iako je riječ o smiješnoj metafori, te četiri riječi u sebi zapravo kriju vrlo zanimljivu priču.
„Mozak na pašu“
Na prvi pogled taj izraz govori o trenucima potpunog i predanog prepuštanja ne-razmišljanju o bilo čemu, a pogotovo o problemima. No, ako upotrijebljene riječi doslovno interpretiramo, onda ta simpatična fraza kreira jednu nadrealnu, ali zanimljivu sliku - naš mozak koji uživa na svježem zraku, u mirnoj, opuštenoj, tihoj atmosferi, daleko od svakodnevne gradske vreve i brzine (da pojednostavim - na livadi), polagano i dugo žvačući zdrava biljna vlakna, kako bi iz njih izvukao najvažnije sastojke i nahranio se. A, kao što ćete vjerojatno i sami prepoznati iz vlastitog iskustva i sljedećih redaka, upravo tako nešto nam se na godišnjem odmoru i događa.
Godišnji odmor nosi nove perspektive
Kad se posvetimo odmoru te uživanju u drugim aktivnostima na drugim mjestima od onih na koje smo navikli, dan po dan se sve više odmičemo od svakodnevnice, situacija pa i problema koji nas inače muče. Standardne slike i zvukovi u koje smo uobičajeno uronjeni, zamjenjuju se drugačijima, ponekad i potpuno novima (pogotovo ako ste odlučili posjetiti destinaciju gdje nikad prije niste bili). Sve to, osim što olakšava trenutačno zaboravljanje svakodnevnice, psihološki gledajući stavlja naš mozak u jedan sasvim drugi kontekst, što vrlo lako rezultira i novim perspektivama.
Naime, iako možda na godišnjem odmoru svjesno izbjegavamo razmišljanje o svakodnevnim situacijama i problemima, naš mozak upravo tada radi punom parom. Kad smo najopušteniji, mi na nesvjesnoj razini vrlo aktivno procesiramo naše misli, težnje i preokupacije, što nerijetko dovodi do novih uvida i ideja. Zbog toga nam se često čini kao da se stvari slažu na nekoj novoj razini te da nam upravo odmor i odmak donose bolje razumijevanje situacija koje nas u svakodnevnom životu preokupiraju. Imamo osjećaj kao da možemo dublje posegnuti u sebe i otkriti kvalitetnija rješenja, a da se to praktički događa samo od sebe, bez previše napora. U svijest nam odjednom dolaze misli koje su tako logične i jasne, i pitamo se kako to da nismo prije vidjeli ono što nam je cijelo vrijeme „bilo pred nosom“.
Takvi trenuci su vrlo važni i dragocjeni, što je i razlog zašto je godišnji odmor bitan ne samo za punjenje baterija, već i za „hranjenje našeg mozga“ novim uvidima, kako bismo kvalitetnije reagirali u budućnosti. Taj proces, koji se spontano događa, ne treba previše ometati – ključ je uistinu se opustiti i prepustiti aktivnostima, ljudima i mjestima koji nas inspiriraju, odmaraju i energiziraju. No, postoji i mali korak koji možemo svjesno napraviti da još bolje iskoristimo taj dar, kako bi nam pomogao da se još bolji i spremniji vratimo u svakodnevne izazove. O čemu je riječ?
Unutarnji saboteri
Naša najveća prepreka u rješavanju poteškoća na koje nailazimo na putu ostvarenja željenih ciljeva nikad nisu drugi ljudi, koliko to možemo mi biti sami sebi. Ako se vratimo priči o zaigranom brodograditelju iz prošle kolumne, veliki izazov u ostvarenju naše vizije, izgradnji jedinstvenog i moćnog prekooceanskog broda, često su saboterske poruke koje se šire našim „unutarnjim timom“, ne dajući mu da složno djeluje. Tako dio tima govori da je stari brod bio sasvim dobar i da nije potrebno graditi novi. Drugi će smatrati da tako brz prekooceanski brod nije moguće napraviti. Treći će pak misliti kako takav projekt ne vrijedi ulaganja tolikog truda. Najveći problem je što te poruke mogu biti vrlo utjecajne i u potpunosti omesti izgradnju našeg broda, a da toga glavni inženjer uopće nije svjestan.
Uronjeni u svakodnevne aktivnosti i izazove s kojima se suočavamo, često propustimo osvijestiti vlastite misli koje nas ograničavaju i sprječavaju u postizanju nečeg što svjesno znamo da želimo i trebamo napraviti. U pravilu smo puno više usmjereni na otkrivanje vanjskih prepreka, nego onih puno opasnijih – unutarnjih. I upravo tako se dogodi da kao glavni inženjer ne vidimo ono što nam cijelo vrijeme „stoji pred nosom“.
Mali svjesni korak za važna otkrića
Godišnji odmor i odmak od svakodnevnice koji vam pruža, odlična su prilika da zaronite dublje u sebe i otkrijete, a onda i razuvjerite vaše unutarnje sabotere. Što konkretno napraviti? Za početak, sjetite se nečeg što uistinu želite napraviti, promijeniti, usavršiti, pokrenuti, stvoriti... ali jednom kad krenete u akciju, brže se vratite na početak nego što ste počeli osjećati napredak i konkretne rezultate. Zatim se podsjetite zašto vam je to važno i što je to što točno trebate napraviti kako biste ostvarili željeni cilj. I prije nego se opet vratite opuštanju i odmoru (kako biste dali priliku mozgu da na onoj skrivenoj, nesvjesnoj razini nastavi tražiti odgovore), iskreno i u miru razmislite o sljedeće tri rečenice:
Ovaj cilj je moguć.
Imam sve potrebne sposobnosti ostvariti ga.
Ja zaslužujem ostvariti ovaj cilj.
Ako osjetite imalo nelagode ili oklijevanje prilikom razmišljanja i izgovaranja bilo koje od ovih rečenica, u sebi ste dotakli nešto što može biti ključna informacija o tome zašto ne uspijevate željenu promjenu provesti u djelo.
Opušteni rastite
Već osvještavanjem dilema vezanih uz ova tri uvjerenja (koja su nužna za ostvarenje bilo kojeg cilja), dat ćete svom „unutarnjem timu“ zadatak da krene u istraživanje konkretnih razloga koji leže u njihovoj pozadini. A kao što već znate, ponekad je važno da, nakon što mu je dao intrigantan i važan zadatak, šef pusti malo svoj tim kako bi u miru pronašao najbolja rješenja. Na godišnjem odmoru si upravo to možete dozvoliti. Nema žurbe.
Ako ste kroz ovu kratku vježbu naletjeli na svoje unutarnje sumnje, dopustite si osjetiti ih i zatim pustite da stvari dalje teku svojim tokom, bez pritiska za traženjem rješenja. Možda vas iznenadi koliko pozitivnih misli, novih uvida i unutarnje snage će, isprovocirano ovim otkrivanjem, izaći na vidjelo. Što nakon toga, čitajte već u sljedećoj kolumni, no iskreno – sigurna sam da ćete i sami znati :)
O autorici
Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtki koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.
