Dok radikalnu konzervativnu desnicu na cesti promoviraju Željka Markić i Bujanec, u Saboru je predstavljaju likovi poput Glasnovića, Culeja, Hasanbegovića, Esih, Dodiga i hadezeovci s prigovorom savjesti
Histerija na Rivi. Histerija u Saboru. Ali i nemoć desnice...
Bez pretjerivanja, to je doista sličilo na veliku kabaretsku predstavu.
Franjevci su izveli plesnu točku. Starčić je pozirao s glavom gurnutom kroz jaram, a koji je senzibiliziranu publiku ipak asocirao na nešto drugo, u duhu spola i roda. Iako se jučerašnji prosvjed održavao pod parolom "Znamo čitati", splitska Riva svejedno je bila oblijepljena tragično nepismenim i nesuvislim transparentima.
Ali makar su svi čitali s istog šalabahtera.
Prosvjedovalo se protiv "rodne ideologije", a onda se u tu priču uguravalo i branitelje s logoraškim stažem, aktiviste koji se bore za čisti zrak u Slavonskom Brodu i majke koje se boje da će Istanbulska konvencija "zlostavljati njihovu i našu djecu". Govorilo se protiv "pedofilije i homoseksualizma", prosvjednice su se hvalile da su "spol ženski, a rod hrvatski".
"Robovi žena"
A na događaju koji je organizirala i vodila jedna žena, Željka Markić, svećenik je slao upozorenja da ćemo "uskoro svi biti robovi žena". "Rodna konvencija dovest će nam žene, one će biti nad Saborom i nad svime, one će zapovijedati što će se raditi i činiti", paničario je anonimni svećenik u tv kameru.
Dakle, histerija. Sveopća i sumanuta. I nadasve neartikulirana.
Nije to bilo ništa iznenađujuće. I ništa manje od toga nije se ni moglo očekivati u situaciji kad klerikalne i konzervativne udruge, uz pokroviteljstvo Kaptola i sekundiranje marginalnih političkih stranaka, pokušavaju izmišljenu "rodnu ideologiju" iskoristiti za desničarski udar na Plenkovićevu Vladu.
Međutim, koliko god su se organizatori pozivali na snagu, njihovo histeriziranje sugeriralo je političku nemoć.
Rat brojkama
Željka Markić hvalila se brojem sudionika prosvjeda na Rivi, po obujmu i intenzitetu svojevrsnom remakeu onog famoznog antivladina prosvjeda od prije osamnaest godina, i na kraju je izbačena brojka od 70 tisuća ljudi.
Zanimljivo, ista brojka servirana je i nakon nedavnog prosvjeda u Zagrebu, pa ju je policija u službenom izvješću desetkovala. Ovoga puta policija je objavila da je bilo tek 15 tisuća prosvjednika.
Znači, ni ratovanje uličnim brojkama organizatorima ne ide od ruke.
A ne ide im ni u Hrvatskom saboru gdje su se svi zastupnički klubovi - osim jednog - izjasnili za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Grubom računicom ne bi trebalo nabrojati više od tridesetak glasova protiv Konvencije, u domu od 151 zastupnika.
Gdje je onda ta snaga konzervativne desnice?
Ridikuli u Saboru
Možda se te splitske brojke koje bi nas trebale impresionirati nisu pretočile u mandate, ali se zato u Hrvatski sabor preslikala ridikuloznost s jučerašnjeg okupljanja. Pa dok tu radikalnu konzervativnu desnicu na cesti promoviraju Željka Markić i drugi, u parlamentu je zastupaju egzemplari, pa i klaunovi, poput Glasnovića, Culeja, Hasanbegovića, Esih, Dodiga i nekoliko marginalnih hadezeovaca s prigovorom savjesti.
I zapravo, što se veća histerija stvara na ulici, to se glasnije očituje politička nesposobnost desnice da svoju agendu artikulira kroz politiku i zatim provede kroz zakone.
Dojam premoći
Dojam koji se jučer želio stvoriti na splitskoj Rivi išao je u smjeru dokazivanja premoći klerikalne i konzervativne većine u hrvatskom društvu. Međutim, taj dojam bio je iskrivljen kao i točna brojka sudionika, a sada se opet pokazuje kako radikalna i klerikalna desnica nikada u modernoj povijesti Hrvatske nije imala veliki utjecaj, čak ni u doba Franje Tuđmana, tek s izuzetkom kratkog mandata Tomislava Karamarka.
Ovaj pritisak neće biti dovoljan za odbijanje Istanbulske konvencije. HDZ je izračunao da bi konvencija mogla dobiti preko dvije trećine glasova u parlamentu, iako joj treba samo 39 glasova za prolaz.
A kako politika Andreja Plenkovića ide sve više prema centru - bez obzira na ustupke i poneka uzmicanja - tako se može očekivati i daljnje slabljenje utjecaja desnice postrojene na Rivi.
Čak i prijetnje i apeli Katoličke crkve padaju u vodu.
Ipak, vidjet ćemo kako će to izgledati kad dođe vrijeme novih izbora.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.