Andrej Plenković oteže sa smjenama ministara i rekonstrukcijom Vlade. Drži vlastite ministre u neizvjesnosti, svađa se tko će otići, skriva karte i poteze. A zapravo, najlakše bi bilo da ode samo jedna osoba - premijer.
"Mogu što hoću", poručio je Andrej Plenković na početku svog premijerskog mandata.
Ipak, ovih dana nitko više ne zna što Plenković zapravo hoće.
Nije se to znalo ni jutros ispred Banskih dvora kad su novinari hvatali izjave ministara uoči sastanka užeg kabineta Vlade.
Ministri su izgledali kao da idu na izvršenje smrtne kazne. Jedni su bili nervozni, drugi zakopčani, trećima su letjele psovke, četvrti su ponižavali novinare. A svi su dolazili u pratnji medijskih objava o sukobu premijera i nekih ministara koji se naprosto nisu dali smijeniti.
Nije se dala Gabrijela Žalac, koja misli da radi dobro svoj posao. Nije se dao ni Tomislav Tolušić, koji je navodno za njegovu smjenu tražio smjenu još petero ljudi.
Nitko od njih nije izgledao kao da zna što ga u Banskim dvorima jutros čeka. Radni sastanak ili nalog za razrješenjem. Smijurija se nastavlja.
I što onda Andrej Plenković hoće? I što uopće može?
Dvije vrste ljudi
U Vladi trenutno sjede dvije vrste ljudi: oni koji bi željeli izaći iz Vlade, a ne mogu (kao Plenković), i oni koji bi trebali izaći, a ne daju se.
Odnosno, trenutno u Vladi imamo dvije vrste ljudi: one koji su smijenjeni i one koji bi trebali biti smijenjeni.
Jer, dok se čekala odluka o tome tko odlazi iz Vlade, jednako je važno pitanje tko ostaje u Vladi. I zašto, pobogu?
Koji su zapravo kriteriji za smjenu?
Je li to micanje ministara prije nego što se izglasa njihova smjena u Hrvatskom saboru? Micanje ministara s aferama? Micanje ministara s lošim rejtingom? Micanje ministara koji ne rade dobro svoj posao?
Želi li Plenković zakrpati ili pojačati Vladu? Želi li osnažiti neke resore ili naprosto spasiti živu glavu?
I ako Plenković "može što hoće", onda može produljivati agoniju i držati svoje ministre danima u neizvjesnosti.
Topovsko meso
"Nateže nas se po novinama. Osjećamo se kao topovsko meso, ostavljeni da se cvrljimo na laganoj vatri. To nije u redu", požalio se jedan od ministara Jutarnjem listu. "Naravno da premijer može smijeniti koga želi, ali neka to kaže. Neka nas pozove i kaže da više nemamo njegovo povjerenje. Neka to presiječe u jednome danu".
Ali Plenković je samo jednom u premijerskom životu nešto presjekao u jednom danu. Onda kad je izbacio Mostovce iz Vlade. Sada nema tajnice da napiše naloge za razrješenjima.
Sad mu se tresu ruke, drhti glas i buja strah od obračuna s HDZ-ovcima. Ako ode jedan slavonski ministar, ne mogu dvoje, iako su oboje kompromitirani. Ako ode ova frakcija, mora ona druga. Ako ide politički tajnik stranke, kako će otići potpredsjednik?
Ili se naprosto mjeri težina afera.
No ako Plenković zaista u ovoj Vladi "može to hoće", onda bi mogao podnijeti ostavku.
Prije četiri godine poručio je kako HDZ ne smije biti talac jednog čovjeka, misleći na Tomislava Karamarka. Danas je HDZ, skupa sa čitavom državom, talac desetak ministara.
