Hrvatska nezaustavljivo tone u mržnju, netoleranciju i nasilje

Sjećate se ovog statusa Kolinde Grabar Kitarović?

"Bravo, Vatreni! Bravo, hrvatski navijači! A vama neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države (tzv. orjunašima) poručujem: odgovarat ćete i za ovo i za svastiku! Sram vas bilo!".

Predsjednica je to napisala u lipnju 2016. godine kad su hrvatski huligani izazvali prekid utakmice Europskog prvenstva, pozivajući se i na onu notornu svastiku na poljudskom travnjaku.

Pale su tada teške riječi, uvrede, pa i prijetnje. 

Ove subote predsjednica je osudila napad na vaterpoliste Crvene zvezde u Splitu. "Huliganstvo je pošast suprotna idealima sporta, a svako nasilje neprihvatljivo. Zahvaljujem građanima Splita koji su odmah stali u obranu tih vrijednosti", napisala je na Facebooku.

Nestala je konsternacija, isparila je ljutnja, izostale su uvrede, pa i prijetnje napadačima. Nema "neprijatelja Hrvatske i mrzitelja države". Tek generička osuda "neprihvatljivog" nasilja. Kao i protokolarna osuda "svakog" nasilja, premda je ovo nasilje bilo veoma specifično. 

Orjunaši i huligani

Kad se udari na hrvatsku reprezentaciju, onda se prozivaju "orjunaši". Kad se udari na srpske sportaše, onda je to "huliganizam".

Napišimo riječ osude i krenimo dalje.

Jer, to je već postalo normalno u ovoj državi. 

U državi u kojoj gradonačelnik huška protiv srpske djece, ravnatelj opravdava ustaško žigosanje u školama, svećenici govore o "drugotnim" ženama, nasilnici daju intervjue i vode županije, političari potpiruju i raspiruju vatru, a premijer i predsjednica čekaju da prođe. Do iduće prilike.

Napad na srpske sportaše u Splitu zaslužio je žestoku reakciju državnog vrha, ne samo zbog ružne slike koju takav incident ostavlja u svijetu, već i zbog činjenice da je taj napad najsvježiji pokazatelj duboke devijacije hrvatskog društva.

To je slika Hrvatske.

Radilo se o huliganima koji su gonjeni nacionalističkim motivima. Protiv njih se predsjednica trebala oglasiti žešće nego o huliganima koji su rušili nogometni savez.

Zloduh iz boce

Radi se, naime, o tome da je ova klima netolerancije i nasilja izravna posljedica vladajuće politike u zadnjih nekoliko godina. Onaj zloduh kojeg je Tomislav Karamarko pustio iz boce još uvijek truje ovo društvo.

Pa imamo situaciju da gradonačelnik Vukovara Ivan Penava optužuje vukovarsku djecu da ne ustaju na hrvatsku himnu, a onda to rezultira batinanjem djece na vukovarskom kolodvoru.

Pa imamo situaciju da svećenici govore kako su "žene drugotne", nakon čega pratimo seriju slučajeva premlaćivanja žena i obiteljskog nasilništva, s diskutabilnim stavovima pravosuđa i upadljivom šutnjom politike.

Pa smo dobili situaciju da ravnatelj škole, inače i sam pripadnik desničarske političke stranke, opravdava žigosanje slova "U" na nadlaktici jedne učenice, poručujući da to "nije ništa strašno, obična dječja igra".

A upravo tako se, s jednakom dozom ležernosti, vlast odnosi i prema ovom napadu u Splitu, i prema huškanju protiv djece u Vukovaru, i prema nasilju nad ženama, prema ustaštvu, mržnji i šovinizmu.

Sve je to za ovu vlast "obična dječja igra".

Zašto blago prema napadačima?

Zašto se Kolinda Grabar Kitarović nije jednakom žestinom obrušila na napadače u Splitu, kao što je osudila huligane sa svastikom?

Zašto je jedne nazvala "orjunašima", a druge tek "huliganima"? Napad u Splitu bio je izazvan mržnjom prema Srbima i stoga predstavlja veću sramotu, pa i opasnost, za ovo društvo od huliganskog udara na hrvatski nogomet.

Ali predsjedničin ton bio je blaži prema splitskim napadačima.

Je li to samo zato što na Pantovčaku više nema Mate Radeljića, lovca na orjunaše, ili se radi o tome da Kolinda u kampanji za drugi mandat ne želi osuđivati one čiji bi glas mogla tražiti?

Radi se o zatvaranju kruga. HDZ-ova vlast tolerira ili promovira ustaštvo, djeca u školi stavljaju "U" na ruke, kad su malo veći skandiraju "Za dom spremni", pa kad su još veći napadaju srpske sportaše, pa zatim premlaćuju "drugotne" žene, i na koncu glasaju za HDZ. Ili uđu u Hrvatski sabor.

Od politike do policije

A može se govoriti i o liniji (ne)odgovornosti: koja kreće od politike i Crkve, nastavlja se u obitelji i školama, a završava na policiji i sudovima.

Odakle, recimo, mladom Ivanu Đakiću ideja da odrezanom četničkom glavom "čestita" pravoslavni Božić svim "prijateljima Srbićima" ili da na ruci tetovira zombija s nacističkom kapom? Osim od oca Josipa koji je svojedobno huškao protiv Srba u SDP-ovoj Vladi ili od HDZ-a u kojem se politički odgajao?

I usput, treba li reći da se predsjednica države nije oglasila o tom slučaju?

Ali je zato nedavno rekla ovo: "Djeca jesu indikator razmišljanja starijih, ali trebamo se svi zajedno zapitati o tim pojavnostima u društvu, zašto je do toga došlo i kao društvo reagirati na to, očito obrazovanjem, razgovorima, uključivošću i razumijevanjem problema".

Tada je govorila o vukovarskoj djeci srpske nacionalnosti koju je gradonačelnik Penava javno optužio da nisu ustala na hrvatsku himnu.

Nažalost, takav pristup predsjednica nije iskoristila na slučajevima koji su uključivali širenje ustaštva, mržnje, šovinizma i drugih oblika nasilja u hrvatskom društvu. Premda je bilo mnogo prigoda kad se "trebala zapitati zašto je do toga došlo i kako reagirati na to".

Tko je u svemu tome zakazao?

Popisu, nažalost, nema kraja, a kreće od samoga vrha.

Čuđenje promašeno

Stoga je nakon splitskog incidenta čuđenje državnog vrha promašeno, a osude su zakašnjele, još manje ako su generičke, protokolarne i općenite.

Ne radi se ovdje samo o konkretnim akterima i direktnim krivcima. Radi se o društvu koje podržava nasilnike, tolerira huligane, slavi zločince, veliča ustaše i naciste. 

Što je krivo posađeno ne može se tako lako ispraviti.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.