Zahvaljujući gospođi Markić, Hrvatska ima priliku odlučiti se želi li biti sekularna, tolerantna i moderna država ili se želi i službeno pretvoriti u katoličku džamahiriju.
Pa tako ni inicijativa "U ime obitelji" nije baš tako strašna kao što se to može nekome učiniti.
Premda je Željka Markić u Nedjeljom u dva, s ciničnim osmijehom na licu, ponovno širila mržnju i neistine, manipulirajući tvrdnjama kako je homoseksualni stil života opasniji zbog AIDS-a, da gayevi više boluju od depresije ili da bi homoseksualni brak ugrozio njezino majčinstvo i njezin brak, sve bi to trebalo sagledati iz drugog rakursa.
Kao što je to naglasila i sama Markić, njezina inicijativa je doprinos demokratizaciji društva. "Mi smo svoj dio posla obavili, pokrenuli smo pitanje, ljudi su se uključili", kazala je u razgovoru za HTV.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
I to je točno.
Uostalom, gay aktivisti su joj čak na svemu tome zahvalili, ističući kako je uspjela nametnuti pitanje gay brakova u Hrvatskoj dvadeset godina prije nego što bi se to itko usudio učiniti.
Što je opet dobro.
Ostrašćena galama
To je dobra prilika da raspravljamo o gay zajednici i instituciji braka, o Ustavu i što on predstavlja i kome služi, o referendumu i promjenama zakonodavstva, o ljudskim pravima i manjinama, kao i o tome zašto većina ne bi smjela raditi baš sve što hoće u ovom društvu.
U ovoj ostrašćenoj galami jedni će dobiti priliku formirati stavove, drugi ih učvrstiti, treći se razobličiti, četvrti blamirati, ali ono što se do jučer činilo kao tabu, ipak izlazi u javnost. Pa neki otkrivaju da žive s lezbama i gejevima, a neki da postoje markićke, grozdovi i hrastovi.
Korisno je i vidjeti što političke opcije misle o ovoj temi. Otkriti kako SDP nema blagog pojma što bi s ovom problematikom, osim što "jasno tvrdi da nisu protiv gay brakova" ili čuti HDZ kako se gorljivo zalaže za raspisivanje referenduma (kao što je gorljivo bio protiv sindikalnog referenduma) ili za ustavnu definiciju braka (premda su dva desetljeća imali priliku to provesti). A naravno, korisno je i otkriti kako Ivo Josipović snažno podržava i jedne i druge i treće i sve one čiji glas će uskoro zatrebati.
Nedorečeni Ustav
Korisno je pratiti institucije u koje se ne možemo pouzdati, otkrivati ustavne odredbe koje su nedorečene, kao i zakone koje ne želimo provoditi, a pritom dobivamo priliku učiti o samima sebi i svojim razinama tolerancije.
Koliko god nas sve to frustriralo, ipak nam pomaže.
Tako je i bilo i povodom mnogih drugih tema za koje smo tvrdili da nas nepotrebno opterećuju. Prometna nesreća Radimira Čačića potaknula nas je na raspravu o zločinu i kazni, haške presude na raspravu o ratnim zločinima i pravosuđu, svaki izbori otvarali su pitanje dijaspore, dok je najmanje polemike bilo oko uvođenja vjeronauka u škole.
Ali se zato sad stidljivo otvara tema crkvene imovine i crkvenog poreza.
Srbi i crnci
Gotovo svako pitanje, kako god neprimjereno banulo u javnost, davalo nam je priliku za diskusiju. Primjerice, Kerumova izjava o "zetu Srbinu" opet je otvorila temu međunacionalne snošljivosti, rasistički vapaji povodom crnaca u zagrebačkom azilu pripremali su nas na budući problem imigranata, svađa ustaša i partizana isticale su zakonski tretman govora mržnje.
Čak je i Zdravko Mamić dao priliku Mladenu Bajiću da se napravi važan i strpa u zatvor osobu zbog govora mržnje. Nije ni famozna Judith Reisman bila za bacit'. Pokazala je tko su američki autoriteti, a i uzori, ovim našim dušebrižnicima.
Zato treba čestitati Željki Markić.
Nametnuti rat
Da nema nje, ne bi se u ovoj zemlji govorilo o gay brakovima. Ne bi se testirala volja naroda. Ne bi se počelo kopati po motivima, metodama i logistici organizatora inicijative "U ime obitelji".
Ovaj kulturni rat je možda nametnut, promašen, uzaludan, možemo se žaliti da nam skreće pažnju sa stvarnih problema, pa čak i da nas se manipulira, ali u ratovima jačaju ideje i promiču se stavovi.
Zahvaljujući gospođi Markić, Hrvatska ima priliku odlučiti se želi li biti sekularna, tolerantna i moderna država ili želi biti katolička džamahirija.
