Matični fakultet Dejana Jovića ovih je dana obljepljen plakatima u kojima se prosvjeduje zbog toga što on tamo predaje. Ivo Josipović je to uredno odšutio
U listopadu 2010. godine tjednik Novosti objavio je naslovnicu s fotografijama hrvatskih MiG-ova koji su se sudarili u zraku i velikim naslovom: "Oba su pala".
Ivo Josipović, tada u prvoj godini mandata, na to je rekao sljedeće: "Naslovnica mi se ne sviđa, neukusna je i na izdavaču je da razmisli treba li nastaviti takvu uređivačku politiku".
Ubrzo nakon toga glavni urednik je smijenjen, redakcija se našla pod lavinom prijetnji, digle su se udruge, branitelji, generali i časnici, dok je jedna naslovnica novina iskorištena za novo razbuktavanje antisrpske histerije.
Koju je Ivo Josipović mogao i trebao stišati.
Srbi u Vladi
Dvije godine kasnije, tjednik Novosti objavio je nekoliko članaka o Josipovićevoj vezi sa ZAMP-om, na što je šef države uzvratio optužbama na račun izdavača Milorada Pupovca. Optužio ga je, između ostalog, i da provodi "politiku etničkih sukoba niskog intenziteta".
Kako bi podebljao svoju poruku, poručio je kako "danas u Vladi ima više Srba nego u svim mandatima u kojima je SDSS bio u vladajućoj koaliciji". Neki su se zapitali kako to da zna tko su Srbi u Vladi. I zašto mu je to toliko bitno.
A evo, prije nekoliko dana, Josipović je javno odbacio kontroverzni članak svog savjetnika Dejana Jovića, uz poruku da je "štetan i pogrešan", nakon čega je Jovićev matični fakultet osvanuo oblijepljen plakatima koji su podsjetili na antisrpsku hajku iz prve polovine devedesetih.
Nažalost, Josipović je to uredno odšutio.
Umjesto da se javno oglasi protiv hajke na svog bivšeg savjetnika, a time i na sve one koji diraju u državotvorne mitove - ne samo na fakultetu, nego i u javnosti - predsjednik države se povukao i ostavio Jovića na vjetrometini.
Kao da nije shvatio koliko je opasno bilo to što je učinio. I kao da nije ništa naučio iz prethodnih slučajeva.
Što je Jovićeva izjava bila kontroverznija, to je Josipović trebao snažnije ustati u njegovu obranu. Ne u obranu samog Jovića, već u obranu svih onih koji drugačije misle.
Zaustaviti hajku
Kao što je trebao to učiniti i u slučaju naslovnice Novosti, svojim autoritetom zaustaviti antisrpsku hajku, i kao što je trebao u slučaju razbijanja ćiriličnih ploča u Vukovaru glasnije osuditi one koji su u tim pločama zapravo vidjeli hrvatske građane srpske nacionalnosti.
Josipović za to ima mandat, kao što Hrvatska ima potrebu za takvim predsjednikom.
Za to je potrebno samo malo hrabrosti, ali mnogo osjećaja i senzibiliteta. Osjećaja za slobodu govora, slobodu mišljenja, a naročito za poziciju srpske manjine i svih onih koji dovode u pitanje stavove većine.
To bi se očekivalo u pravednoj državi.
Naravno, Josipović može reći da mu se ne sviđa naslovnica Novosti, ima pravo reći da se ne slaže s Jovićevim stavovima, da ne misli kako je Vlada dobro tempirala postavljanje ploča u Vukovaru, kao i da ne odobrava politiku Milorada Pupovca.
Ali mora biti svjestan kakve će posljedice to izazvati u javnosti.
Poziv na linč
On to sigurno nije želio, ali njegove izjave u spomenutim slučajevima - kao i šutnja koja je nakon toga uslijedila - mnogi su to shvatili, ako već ne kao poziv na hajku, a ono barem kao tihim odobravanjem udara na Novosti, na ćirilicu, Jovića... Tim više što na političkoj sceni ima sve manje onih od kojih bi se tome javno suprotstavili.
Nemoguće je da Josipović to ne razumije.
U krajnjoj liniji, ako ćemo u predizbornoj godini svoditi stvari na puki oportunizam, valja podsjetiti da je upravo Josipović bio kandidat tih manjina. Ne samo nacionalnih, nego i svih onih koje su prkosile većini ili dovodile u pitanje državne tabue.
Ovo što se nekidan dogodilo Joviću na matičnom fakultetu opasno smrdi na nacionalistički mrak devedesetih. A od Josipovića se očekuje da to javno osudi.
U tome se, ako ćemo baš inzistirati, kriju njegovi glasovi na izborima.
