Kad ste zadnji put sjeli na pod i rekli si: 'E pa baš ne moram?'

A ovo je stvarno peh, to da Notre Dame gori u Velikom tjednu. Mislim, uvijek bi bilo grozno, ali ovako je nekako još malo gore.

Moja frendica je prošlo ljeto bila u Parizu i od svih stvari, upravo je za Notre Dame rekla “ma budemo drugi put ušli unutra, previše je svega za pogledat.” To je možda dobar podsjetnik da se potrudiš oko lijepih stvari u životu - ne možeš računat da će te sve pričekat za drugi put.

Nego, imam novu kategoriju u životu na koju me inspirirao Instagram - zove se “Bolje gospođe.”

Tko su Bolje gospođe?

Znamo svi barem jednu.

To su one gospođe koje ti povremeno navrate u život s jednim jedinim ciljem - da ti jave da su bolje od tebe. Onako usput, malo provire, jave ti da ne valjaš i otiđu.

Evo i screenshot, da ne objašnjavam predugo, odavno mi je Tonči Huljić rekao da previše pričam.

Koliko se dugo znamo nas dvije?

Ne znamo se.

Nikad se vidjele, nikad čule, nikad upoznale.

Ali uzela si je vremena u danu da mi javi da je bolja.

Bolja, jer je njen štednjak čist čak i dok se na njemu kuha.

I na trenutak mi je bilo neugodno zbog štednjaka.

Samo na trenutak, onda sam se sjetila da su samo najtužniji štednjaci uvijek čisti.

Ovaj vikend ću ga svejedno oribat i uredit kao da ide na krstitke - Uskrs je, MORAM.

Dolaze mi ljudi, sve u stanu mora bit predivno.

Stol mora bit predivan.

Wc mora bit takav da iz njega možeš jest juhu. (Fuj).

Prašine nula, ne smije bit prašine, prašina puno govori o tebi kao osobi.

Veš?

Ne smije bit veša, ne smije ga bit nigdje; mama uvijek viče “makni sušilo s vešom kad dolazi majstor” - kao da je sramota da ljudi znaju da nosiš veš.

Prozori moraju bit takvi da se u njih zabiješ čelom jer misliš da su otvoreni.

Sve mora mirisat po djevičanstvu.

Kuhinja mora bit lijepa i uredna i ISTOVREMENO prepuna hrane.

Ipak je blagdanski ručak, moraš se dodatno potrudit.

Očekuje se.

Francuska salata - kupi sastojke, natrpaj u frižider, vadi van, reži, sjeckaj, sitno, sitnije, obavezno “domaće” mrkve s placa, BOLJA gospođa nikad ne kupuje već gotovu mješavinu mrkve i graška.

Domaće sve mora bit. I svježa jaja.

Bolja gospođa kupuje najbolja jaja, ima tu jednu ženu na placu kod koje kupuje već 20 godina.

I radi svoju majonezu, jer je bolja - i majoneza i žena.

Šta još treba?

Sve, treba sve.

Peci šunku u kruhu.

Farbaj jaja.

Stiliziraj rotkvice.

Ne možeš samo poslužit rotkvice za uskrsni doručak, Bolja gospođa ih oblikuje u male ruže (probala sam jednom, ispali su mali anusi).

Bolja gospođa ima finiju šunku, jaja (PISANICE!) joj izgledaju bolje od tvojih i rotkvice joj ne izgledaju kao mali anusi.

Moraš sve stić, blagdan je, moraš bit barem jednako dobar kao Bolja gospođa.

Peci kolače, valjaj tijesto, puni ga, rolaj, pričam o makovnjači, bolja gospođa ima bolju makovnjaču od tvoje (ili barem od moje).

Dekoriraj stol, kupi salvete, ne bilo kakve, nego uskrsne, ne možeš servirat uskrsni ručak uz salvete na kojima piše Happy birthday!

Ja imam samo takve trenutno i strah me da neću stić po te “točne salvete.”

Ili da ću zaboravit.

A mogla bi zaboravit jer je već srijeda, a ja još nisam kupila ni jaja.

Ni za farbanje, ni za francusku.

Bolja gospođa je vjerojatno već napravila testnu francusku, dekorativni vijenac za vrata i shabby chic pisanice.

Ja nemam ni jaja.

Kuhinja mi izgleda kao scena “prije” u reklami za multifunkcionalni čistač na TV prodaji.

Veš je posvuda, viri iz frižidera.

Prozori su mutni kao lik iz Dubrave koji kaže da je poduzetnik, a nitko ne zna čime se bavi.

Sad će se ljudi iz Dubrave naljutit, Bolja gospođa nikad ne bi naljutila ljude iz Dubrave.

Stan mi je zmazan, auto mi je zmazan i ne mogu ga odvest na pranje jer već dva dana ne znam gdje mi je ključ.

I lovi me panika jer se bojim da neću ništa stić.

Bojim se da će mi doć gosti i da će možda morat vidjet da imam veš.

Ili da ću možda morat kupit gotovu mješavinu za francusku jer će mi to bit lakše.

Bolja gospođa nikad ne bi odabrala nešto samo zato što je lakše.

Nadrkana sam.

Odbila sam poziv za kazalište u petak jer “tad radim francusku salatu.”

Budem drugi put, možda baš kao što će moja frendica drugi put pogledat Notre Dame.

Sad moram obavit te stvari koje se moraju, i meni će se među gostima sigurno pojavit neka Bolja gospođa.

Mislim da svi imamo jednu takvu u životu.

Neku zbog koje se pretrgaš jer ti svaki put nešto prigovori i svaki put želiš dokazat da možeš bolje.

Neki ju nemaju.

Neki su sami sebi Bolja gospođa i uvjeravaju se da nikad ništa nije dovoljno dobro.

Ja sebe ovih dana uvjeravam da je NEDOPUSTIVO da veš samo sakrijem u onu jednu sobu u koju ponekad skrivam stvari kad mi se ne da pospremat.

Nedopustivo je da ne poližem prozore i nedopustivo je da kupim onu zločestu “fejk” mrkvu koja je već narezana na kockice.

I da imam rođendanske salvete.

To znači da sam Gora gospođa.

Ali u zadnje vrijeme mi se ipak nekako čini da to nije najgora stvar na svijetu.

Možda nije najgore na svijetu da umjesto da pospremam veš, odem na kavu s nekim tko mi je drag.

Ili da umjesto da sjeckam mrkve za francusku (a one su najdosadniji dio), odem u kazalište.

Oće propast Uskrs ako to napravim?

Neće.

Oće me dragi ljudi koji mi dođu u goste manje voljet ako bude “samo” jedna vrsta kolača?

Neće.

Oće li rotkvice imat bolji okus ako im ne nacrtam spiralne anuse?

DA.

Hoće li mi netko zamjerit ako salvete umjesto Uskrsa čestitaju rođendan?

Nitko normalan neće.

Netko sigurno i hoće.

I za salvete, i za “fejk” francusku, i za veš koji je samo sakriven.

Ali to stvarno ne bi trebao bit razlog zbog kojeg sam ja nadrkana cijeli tjedan.

A nadrkana sam jer pokušavam izmislit 28 sati u danu.

S tim da je meni još lako jer si sama određujem radno vrijeme i nemam djecu.

Divim se ženama koje stignu ostat normalne uz sve te dodatne stvari.

I malo me strah za njih jer znam da puno nas misli da ćemo ispast nedovoljno dobre ako ne upriličimo Uskrs iz kataloga.

Ja mislim da ću si za Uskrs poklonit to da NE MORAM.

Ne moram imat Uskrs iz časopisa.

Možda ne stignem, možda mi se samo ne da.

Ne mora mi se dat.

Uvijek će bit tih Boljih gospođa koje će pronać nešto što ne valja jer tuđim nedostacima pokušavaju zakrpat sebe.

Ja neću bit Gora gospođa prema samoj sebi samo zato da bi me neka Bolja gospođa pohvalila.

Tko želi vidjet nered, pronaći će ga uvijek.

Tko želi vidjet lijepo, pronaći će ga i u malo prašine.

Znam da se ovih dana kao “mora” sve uredit i napravit po PS-u, ali NE MORA se.

Bolje odite popit kavu s nekim kog volite - to je ljepše od čistih prozora, nema veze što na to kažu Bolje gospođe.

Mislim, možete odgodit tu kavu za drugi put i robovat vešu i prozorima, ali ono, prozori i veš će uvijek bit tu.

Kazališta i kave s dragim ljudima možda neće.

Ne možeš računat da će te lijepe stvari uvijek čekat za drugi put.

Sretan Uskrs svima (koji žele), ostalima sretan produženi vikend.

Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu.