To može samo HDZ: rušiti Vladu, rušiti koaliciju, rušiti svog premijera i istodobno se zaklinjati u političku i ekonomsku stabilnost. Iako Karamarko ponovno ne otkriva koliko ruku ima u Hrvatskom saboru.
To može samo HDZ: rušiti Vladu, rušiti koaliciju, rušiti svog premijera i istodobno se zaklinjati u političku i ekonomsku stabilnost.
"Svjestan sam momenta u kojem živimo i u kojem se nalazi naša država i treba nam politička i financijska stabilnost", poručio je jučer potencijalni mandatar Zdravko Marić.
"Spremni smo razgovarati sa svima koji su svjesni trenutka u kojem se država nalazi, nužni su nam ekonomska i financijska stabilnost", nadovezao se Ivan Domagoj Milošević.
A u ime te stabilnosti kako je zamišlja HDZ Tomislav Karamarko zajedno sa svojim zastupnicima i dalje ne otkriva koliko ima točno potpisa za rušenje premijera Oreškovića i preslagivanje Vlade.
Put do stabilnosti očito vodi nestabilnim puteljcima. Da ne kažemo mostićima.
S konca i kanapa
Znači, HDZ u ovome trenutku ruši Vladu s relativno stabilnom većinom u pokušaju spašavanja svog predsjednika Karamarka, a sve kako bi sklepao neku novu koaliciju "s konca i kanapa".
U njoj bi tako, prema kuloarskim nagađanjima, mogli biti Milan Bandić, čovjek kojega čekaju suđenja za korupciju, Radimir Čačić, čovjek koji se vratio s izdržavanja zatvorske kazne, zatim potencijalno čak i stranka Branimira Glavaša kojeg također čeka suđenje za ratni zločin, a sve to u suradnji sa strankom kojoj se ponovno sudi za crne fondove i korupciju i njezinim predsjednikom koji je do grla u sukobu interesa, a možda i nečem puno većem.
I u svemu tome trebalo bi pomiriti radikalnu desnicu i srpsku manjinu koju se vrbuje za ulazak u Vladu.
Zvuči kao granitni temelj za buduću stabilnost.
A na čelu te stabilne Vlade ili Vlade stabilnosti nalazio bi se još jedan politički debitant, nestranački čovjek blizak HDZ-u, čovjek bez izbornog legitimiteta, bez političkog autoriteta, s duljim stažem u drugom ešalonu Ministarstva financija nego u prvom, ali s karijerom u najvećoj domaćoj korporaciji.
Tko bi stavio ruku u vatru za stabilnost te kombinacije?
Kombinacije čija bi većina u parlamentu visjela o tankoj niti.
Najbolje za Hrvatsku?
To je ono što HDZ sada nudi kao spasonosni recept. Nešto slično slušali smo prije šest mjeseci, ali i prije desetak dana iz usta Darka Milinovića, čovjeka koji je četiri godine samostanski šutio, a sada želi sve to nadoknaditi.
Upitan nedavno zašto je HDZ podupirao Tihomira Oreškovića, Milinović je izjavio kako je "stranka u tom momentu vjerovala da je to najbolje za Hrvatsku".
"Okolnosti su bile takve da Karamarko nije mogao premijer i na dobrobit Hrvatske propustio je svoje mjesto Oreškoviću", kazao je novopečeni član Predsjedništva HDZ-a. "No, to se pokazalo kao neuspjeli eksperiment".
HDZ sad vjeruje da je rušenje tog eksperimenta "najbolje za Hrvatsku" i izlazi s eksperimentom koji, barem prema tim kuloarskim obrisima, neodoljivo podsjeća da onaj stari.
Jer, Tomislav Karamarko i ovoga puta, baš kao i prije šest mjeseci, "na dobrobit Hrvatske" prepušta premijersko mjesto Zdravku Mariću. Premda je još lakše mogao prepustiti mjesto Prvog potpredsjednika Vlade kako bi sačuvao koaliciju i svoju stranku u njoj.
Kakvu bi stabilnost mogao jamčiti mandatar Marić?
Stabilna nestabilnost
"Politička nestabilnost uvijek kreira i ekonomsku nestabilnost", upozorio je jučer guverner Boris Vujčić, "jer niste sigurni kakve će biti politike. U tom smislu investitori zahtijevaju premiju na politički rizik. Što je manje izvjesna politička situacija to će oni tražiti višu premiju na rizik na investiranje u tu zemlju".
Hoće li investitori biti sigurni da je premijer Marić, financijaš bez političkog staža, sposoban držati na okupu ovu novosklepanu koaliciju, s predsjednikom najveće stranke pod aferama i s većinom na oštrici britve?
Ako je eksperiment s Oreškovićem išta pokazao, onda je potvrdio da Vladu, pogotovo koalicijsku, mora voditi političar s autoritetom.
Politika je ta koja provodi reforme, usvaja proračun koji financijaši samo pišu, politika garantira stabilnost stranih ulaganja, vraćanja dugova, visinu i stabilnost poreznih stopa, politika vodi državu, politika drži parlament, politika polaže račune onima koji su im dali mandat.
A ovaj HDZ se ponovno skriva iza stručnjaka financijaša, vjerujući kako će time prodati priču o stabilnosti, iako na taj način ponovno otkriva ključan problem: nedostatak osobe s političkim autoritetom.
Karamarko to više nije, ali Karamarko ne dopušta da se pronađe alternativa jer bi to ugrožavalo njegovu poziciju u HDZ-u.
Vidio je što mu se u Vladi dogodilo s Oreškovićem, ne smije to ponoviti u svojoj stranci. Da pronađe političkog premijera koji bi dobio ovlasti, ugled, moć i ono najgore - ambiciju.
Ovako, pronašao je financijskog stručnjaka koji će opet ovisiti o tome koliko će mu Karamarko držati leđa.
A time do izražaja ponovno dolaze elementi buduće nestabilnosti te Vlade.
Blef i sredstvo
Eventualni premijer Marić trebao bi opsluživati dug, voditi Vladu, držati ministre na oku(pu), miriti koaliciju, paziti na frakcije, pitati Karamarka za savjet, ali i sve ostale partnere poimence, dogovarati se s predsjednicom države, surađivati s tankom većinom u Saboru...
To je toliko neuvjerljivo da nije nikakvo čudo da Zoran Milanović sinoć ustvrdio kako je Marić "samo blef i sredstvo kojim HDZ želi kupiti vrijeme".
Karamarko je, međutim, ostao vjeran sebi.
Nakon parlamentarnih izbora uporno je odbijao otkriti s koliko potpisa saborskih zastupnika odlazi po mandat predsjednici Republike. Sada odbija otkriti s koliko zastupnika namjerava srušiti premijera i od predsjednice eventualno zatražiti novi mandat.
U prosincu je u zadnji čas uspio sklopiti koaliciju s Mostom.
Sada opet pušta maglu jer je očito da se HDZ u njoj najbolje snalazi.
Magla je za njega najpostojaniji izvor stabilnosti.
