U nekoliko se navrata premijer Plenković pobunio protiv "kolektivne amnezije" uz vezi Agrokora, kao da upravo taj zaborav ne omogućava njemu i njegovoj stranci da se već desetljećima održavaju na vlasti.
Doista nije jasno zašto se to Andrej Plenković toliko buni protiv "kolektivne amnezije".
Učinio je to krajem rujna kad je, povodom blogova Ivice Todorića, poručio kako "ne bi bilo dobro da sada dođe do neke kolektivne amnezije" u vezi Agrokora.
A ponovio je to i prije par dana, komentirajući veze SDP-a s Todorićem.
"Što se tiče cijeloga procesa koji se vodi u vezi s Agrokorom, moj dojam je, i čvrsto sam uvjeren u to, da velik broj političkih aktera ne samo da je za 180 stupnjeva promijenio retoriku, nego kao da cijela javnost pati od kolektivne amnezije", upozorio je premijer.
Kao da upravo ta "kolektivna amnezija" nije kamen temeljac HDZ-ova opstanka na vlasti.
Pa ipak, Plenković je odlučio preuzeti ulogu kolektivnog psihijatra i krenuti u izlječenje javnosti od masovnog gubitka pamćenja.
Korupcija za pamćenje
Uslijed kojeg se, recimo, zaboravlja HDZ-ova uloga u tajkunskoj pretvorbi i privatizaciji, u Sanaderovoj korupciji i kriminalu, u činjenici da je HDZ još uvijek stranka protiv koje se vodi sudski postupak zbog korištenja crnih fondova, da je to stranka odgovorna za stanje u pravosuđu, za rušenje i pokoravanje institucija, za podrivanje demokratskog društva, za uhljebljivanje, nepotizam, stranačku podobnost, laganje i muljanje.
A upravo taj gubitak pamćenja pomaže i samom Plenkoviću da se iz kolektivnog pamćenja izbriše epizoda u kojoj je on iz Europskog parlamenta pisao pisma saborskim zastupnicima HDZ-a i pozivao ih da odbiju nalog Tomislava Karamarka za rušenjem Vlade i preslagivanjem u parlamentu.
A onda sam rušio svoju Vladu i krenuo u to isto preslagivanje.
Lojalni Marić
Kao što je iz svoje Vlade izbacio Most zbog nelojalnosti prema kolegi Zdravku Mariću, iako je taj njihov kolega godinu dana ranije nelojalno radio na izbacivanju Mosta iz Vlade i preuzimanju uloge mandatara da je preslagivanje kojim slučajem tada uspjelo.
Amnezija nije, dakle, uvijek Plenkovićev prijatelj. Jer, bez nje, teško bi prodavao onu famoznu vjerodostojnost.
No, premijer je odlučio boriti se protiv kolektivne amnezije onda kad njemu to najviše odgovara.
Onda kad podsjeća da je Most jednom htio hapsiti Todorića i optuživao HDZ da ga štiti, a sada s Todorićem ruši HDZ koji ga želi hapsiti. Ili da nešto slično zamjera SDP-u.
Da bi se zatim njegova stranka, posve neprincipijelno, suprotstavljala saborskom Istražnom povjerenstvu za Agrokor koje bi trebalo istraživati ulogu HDZ-a u podizanju i njegovanju ovakvog Agrokora.
Voda ispod Mosta
Amnezija je za HDZ blagotvorna kad se želi kolektivnom zaboravu prepustiti činjenicu da su dvojica predsjednika te stranke morala odstupiti zbog korupcije, prvo Sanader, a onda i Karamarko, te da se ni njihovu nasljedniku ne piše najbolje uslijed optužbi za muljažu s Amerikancima oko Agrokora.
Plenkoviću navodno jako smeta amnezija, ali zbog nje je Most vrlo prigodno zaboravio kako je završio njegov prvi brak s HDZ-om, pa je spremno to ponovio godinu dana kasnije, a onda na isti način dobio po nosu. I vjerojatno bi i treći puta bio spreman to ponoviti.
Danas je to, reklo bi se, voda ispod Mosta.
Od amnezije pate i HDZ-ovi koalicijski partneri. Oni koji su bili protiv Titanic Vlade pa se sad na nju ukrcali, oni koji su kritizirali HDZ zbog korupcije, kršenja ljudskih prava, zbog koketiranja s desnicom i ustašama, pa digli ruku za tu Vladu.
Ili su digli ruku za tu Vladu jer im je HDZ eventualno nagovijestio da će se zaboraviti na njihove grijehe i kriminal.
Pa što bi onda Plenković mogao imati protiv kolektivne amnezije?
Fantazmagorija oko eura
Na taj opći zaborav HDZ igra i onda kad je ovotjednom fantazmagoričnom predstavom s uvođenjem eura, uz bajke o višim plaćama i nižim ciejnama, želio skloniti Agrokor i roll up kredit ispred očiju prigodno zaboravljive javnosti.
Zašto nas, recimo, Plenković kao psihoterapeut ne podsjeti na svoje scenarije o preuzimanju Ine? Zašto nas ne podsjeti na nasilnika župana Tomaševića? Zašto nam ne evocira uspomenu na HOS-ovu ustašku ploču koja je još uvijek u Novskoj?
Uglavnom, koliko god se Plenković nameračio na tu "kolektivnu amneziju", upozoravajući čak kako "ne bi bilo dobro da do nje dođe", toliko grčevito na njoj radi i od nje postojano ubire plodove.
A njegovim biračima ta amnezija omogućava miran san.
