Kolinda o Boratu u zemlji koju uporno sramote politički Borati

Baš je dobro da je Kolinda Grabar Kitarović jučer sjetila spomenuti Borata.

"Ne smijemo dopustiti da imidž Hrvatske kreiraju drugi, kao što se primjerice dogodilo Kazahstanu nakon filma Borat", izjavila je hrvatska predsjednica na jučerašnjoj Večernjakovoj konferenciji o brendiranju Hrvatske.

Bila je to dobra prilika da se sjetimo predsjedničine boratovske biografije po stupanju na Pantovčak koja je sadržavala priče o njezinoj mladosti, odrastanju, o "penjanju po stablima i kopanju zemunica", "trčanju po pustim poljima dok je vjetar šibao njezino lice uvijek zarumenjeno od sunca i vjetra", o "puštanju bez straha u hladnu, duboku vodu Rječine, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku"...

A baš Borata uhvatila se jučer predsjednica države koju je kolumnist Novog lista zbog serije gafova, skandala, neupućenih izjava, iznevjerenih obećanja i neobuzdanih izljeva nazvao "Kolindom Borat Kitarović".

I koja se prije nekoliko mjeseci u privatnom/službenom posjetu Americi slikala pred ogradom Bijele kuće, a prošli tjedan gurala kako bi se udivljenog pogleda uslikala pored Donalda Trumpa. Baš kao što bi to napravio i Borat Sagdijev.

Stvarni Borati

Ipak, Borat je bio fiktivni lik koji je naštetio imidžu Kazahstana nakon čega je ta država, kako reče Kolinda, "morala uložiti goleme napore kako bi rebrendirala svoj imidž u svijetu".

Za razliku od svih ovih stvarnih likova, hrvatskih političara i državnika, koji već dva i pol desetljeća (umjesto dva filmska sata) stvaraju negativan imidž Hrvatske.

Recimo, Hrvatska je imala premijera koji je bježao od hrvatske policije nakon otvaranja istraga o kriminalu i korupciji u Vladi. I taj premijer još uvijek nije pravomoćno osuđen.

Hrvatska ima generala koji je također bježao od hrvatske policije i sudova, a sada ga se slavi kao heroja. Zajedno s nekim osuđenim ratnim zločincima.

Pršut na čelu

Hrvatska je zemlja u kojoj predsjednica države hvali "veličanstvenu atmosferu" na stadionu koji je skandirao ustaški pozdrav. Ima premijera koji se u Izraelu zaklinje u antifašizam, a onda u Hrvatskoj tolerira fašističke ispade.

Hrvatska ima gradonačelnika u metropoli koji je dvaput bio u zatvoru, mogao bi opet završiti, samo kad ne bi od suda bježao u bolnicu. I imala je gradonačelnika drugog najvećeg grada - i mogla bi ga imati opet - koji je lijepio pršut na čelo.

Hrvatska je, kad smo već kod imidža turističke zemlje, za pomoćnika ministra turizma postavila osobu koja se proslavila šovinističkim i ksenofobnim tekstovima protiv srpskih i japanskih turista.

U parlamentu ove države sjedi osoba koja se slika s kalašnjikovom i prijeti jugoudbašima, kao i osoba koja vreba srednjoškolke i provaljuje u škole.

I da, Hrvatska je imala prvog potpredsjednika Vlade koji nije znao beknuti u razgovoru s Angelom Merkel. Baš onako boratovski.

Prelijepe djevojke

A ne zaboravimo ni boratovske ispade Zorana Milanovića s finskim građanskim ratovima, lex Perkovićem, svađanjem sa stranim državnicima... Kao ni Ivu Josipovića i njegov poziv studentima Harvarda da dođu u posjet Hrvatskoj koja ima "prelijepe djevojke".

Nije li to baš nešto što bi rekao Borat? (Osim što bi on dodao da su lake i da imaju dlakave noge.)

I to su sve, za razliku od Borata, stvarni likovi moderne Hrvatske.

Pa ako je Borat nanio Kazahstanu onoliku štetu kakvu je spomenula Grabar Kitarović, zamislite kakvu su štetu Hrvatskoj nanijeli njezini predsjednici, premijeri, gradonačelnici, političari?

"Nacionalna reputacija", naglasila je Kolinda Grabar Kitarović, "ne može se konstruirati, ona se mora zaslužiti".

I to je točno, samo ako se postavi pitanje što su za tu nacionalnu reputaciju napravili hrvatski političari s njom na čelu?

Politički Borati

Osim što su pokvarili sve ono što su postigli drugi akteri u brendiranju države koje je predsjednica jučer spomenula: sportaši, glazbenici, umjetnici, kulturni djelatnici, pa i znanstvenici. Osim onih koje se, poput Ivana Đikića, tjera iz Hrvatske zato što kritiziraju plagijatore u Vladi.

Političari su naši Borati.

I zbog njih Hrvatska ima imidž kakvog se ni Kazahstan ne bi posramio.

Države korupcije i kriminala, nacionalizma i fašizma, ksenofobije i šovinizma, države koja slavi ratne zločince i veliča zločince iz Drugog svjetskog rata, države koja se istodobno busa u ponosna nacionalna prsa i podvrgava kolonijalnom mentalitetu. Države koja se zaklinje u znanje, a promovira podobnost. Hvali se napretkom, a vraća u srednji vijek.

Hrvatska kao Apsurdistan

Za sve to, i za više od toga, zaslužni su prvenstveno hrvatski političari, na čelu s onima iz HDZ-a. 

I stoga je dobro da se Kolinda Grabar Kitarović jučer sjetila Borata, ali i Donalda Trumpa.

"Bit će zanimljivo", kazala je ona, "pratiti razvoj imidža Sjedinjenih Država nakon dolaska Donalda Trumpa i koliko će on kao osoba utjecati na formiranje vanjskog dojma svoje zemlje".

Vjerojatno više nego što je to Borat uspio u svom putovanju Amerikom. I otprilike onoliko uspješno koliko Kolinda formira imidž Hrvatske.

Jučer je predsjednica upozorila da Hrvatska ne smije postati Kazahstan. Pa ipak ustrajno radi na tome da ostane Apsurdistan.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.