Ivo Josipović ističe kako nema dovoljno informacija o monetizaciji autocesta, prednostima i manama takvog poteza, iako je njegova dužnost da se informira
Predsjednik Ivo Josipović još nije odlučio je li za ili protiv monetizacije autocesta.
Istinabog, odlučno je za uvođenje preferencijalnog glasovanja, što je potvrdio u svom privatnom (!) pismu predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki, u kojem izražava zabrinutost i poziva na konsenzus svih zastupnika i stranaka.
"Raspoloženje prema preferencijskom glasovanju nije samo u okviru broja prikupljenih potpisa za referendum, nego je najšire raširena i ne vidim ni jednog razloga da se ta pozitivna inicijativa ne podrži", rekao je na jučerašnjoj press konferenciji.
Znači, narod je mahom za to, pa je stoga za to i njihov predsjednik.
O monetizaciji, međutim, Josipović još nema stav.
Nema informacija
"Stvar nije dovoljno iskomunicirana", kazao je. "Ne znamo koji su pravi razlozi. Nedostaje mi rasprava, puna informacija što ako do monetizacije dođe i što ako ne dođe".
Ishod, veli Josipović, može biti pozitivan ili negativan, te stoga poziva Vladu da "javnosti objasni do kraja što želi time postići".
Samo što predsjednik države nije javnost. Odnosno, ne bi trebao biti.
On je najviši politički dužnosnik u zemlji. On je praktički dio Kukuriku koalicije. I nemoguće je, koliko i neprihvatljivo, da nema dovoljno informacija o tako važnom, polemičnom i kontroverznom pitanju kao što je monetizacija autocesta.
Mogao je već odavno skupiti sve informacije.
Mogao je zatražiti mišljenje svojih savjetnika, naročito savjetnice za gospodarstvo Tamare Obradović Mazal, pod uvjetom da nije previše angažirana u predizbornoj kampanji. Imao je mogućnost dozvati na Pantovčak bilo kojeg analitičara i ekonomskog stručnjaka, da mu iznese sve opcije i mogućnosti.
Mogao je, u krajnjoj liniji, pozvati ministre na razgovor, kao što je to učinio povodom spora oko Ine, pa od njih iz prve ruke doznati što Vlada planira, koja je "cost-benefit" analiza, koje su opcije, što se gubi, a što dobiva. Ili je mogao poslati svog savjetnika u nadležna ministarstva da prikupi informacije.
Što je gore?
I sad se ne zna što je gore: to što predsjednik države javno priznaje da nema pojma što Vlada namjerava napraviti s monetizacijom, pa se stoga ni sam ne može opredijeliti je li za ili protiv - kad već ne može sam iznijeti svoj prijedlog - ili to što si kupuje vrijeme do objave broja prikupljenih potpisa za referendum.
Pa da iz toga izvuče svoju "cost-benefit" analizu.
I dok on vrućim nožem prolazi kroz zamrznute odnose SDP-a i HDZ-a u vezi preferencijskog glasovanja, opušten u spoznaji da ima zaleđe od 400 tisuća potpisnika za referendum, oko monetizacije obilazi kao mačak oko vruće kaše.
Umjesto da predizbornu kampanju iskoristi za testiranje svojih liderskih osobina, za opravdavanje desetina skupo plaćenih savjetnika, za potvrđivanje jasnog stava o najspornijim i najkontroverznijim temama, Josipović se upadljivo koleba.
Ne dopušta da mu pobjegne niti jedna kriva rečenica.
Ključno nacionalno pitanje
Kao da nije siguran koji je točan odgovor. Kao da nije na čistu kome se zapravo želi svidjeti, biračima ili Vladi. Zato kaže da nema dovoljno informacija.
A to je zadnje što građani žele čuti od svog predsjednika, a njegovi birači od svog predsjedničkog kandidata.
Kao što su osjetljivi na kandidata koji, primjerice, ne zna točnu cijenu litre mlijeka - što bi valjda trebalo dokazati koliko je upoznat sa standardom građana - tako su osjetljivi na predsjednika koji nema pojma o prednostima i manama monetizacije, kao ključnog nacionalnog pitanja u ovom trenutku.
Pitanja opstanka proračuna, pitanje zaduživanja države, pitanja nacionalnog bogatstva, pitanja opstanka Vlade.
Pa ako o svemu tome još nema dovoljno informacija, možda mu pomogne informacija da je Kolinda Grabar Kitarović protiv monetizacije. To bi mu trebalo suziti manevarski prostor.
