Ako izjave o muslimanima "slabijih radnih navika i s više djece" čelnik Hrasta naziva "političkom korektnošću", bojimo se pomisliti što bi bilo da nam skroz istrese dušu
Ladislav Ilčić to naziva "političkom korektnošću".
Optuživanje čitave jedne vjerske skupine za "slabije radne navike i više djece" i njihovo diskvalificiranje od mogućnosti da žive u hrvatskom društvu.
"Nisam ekstremna desnica i na umjereni sam način rekao istinu i bio politički korektan", izjavio je čelnik Hrasta u sinoćnjem Otvorenom, braneći svoje nedavne tvrdnje o kulturološkim razlikama muslimanskih imigranata zbog kojih oni predstavljaju prijetnju našem društvu.
"Između svih naroda postoje kulturološke razlike i to je činjenica", kazao je jučer Ilčić, pozivajući se pritom čak i na Ustav koji kaže da je Hrvatska "država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina".
"Nama ne može biti svejedno žive li ovdje hrvatski muslimani, Mađari ili Australci, Meksikanci ili Iračani. Ustava se trebamo držati i izraditi odgovornu imigracijsku politiku".
Znači, osim što se teškom mukom drži političke korektnosti, Ilčić je sada postao i čuvar hrvatskog Ustava.
I kao takav poručuje: "Muslimani imaju slabije radne navike i činjenica je da u tim narodima ljudi imaju više djece".
Reče čovjek koji sam ima petero djece. Znači li to automatski da on ima i slabije radne navike?
Kvragu i korektnost, raspali!
Kad čujemo sve ovo, bojimo se zapitati kako bi Ilčić zvučao da odbaci tu nesretnu "političku korektnost". Kako bi tek onda opisivao te muslimane koji nadiru preko granica, zadiru u naše društvo i ugrožavaju naš način života?
Svejedno, taj i takav, dakle "politički korektan" Ladislav Ilčić i dalje se čudi što ga svi kritiziraju i napadaju da je ksenofob, fašist, rasist, ekstremni desničar. Ne da se čudi, nego se na takve još i ljuti. Ne samo da se ljuti, nego protiv njih diže sudske tužbe.
On, naime, smatra kako je upravo njemu pripala nezahvalna dužnost da nam priopći "istinu". Muslimani su lijeni i imaju puno djece te su stoga opasni za naš Ustav i naše društvo u kojem čelnik Hrasta ima, po našim ali vjerojatno i po njegovim mjerilima, puno djece.
U radne navike ne ulazimo.
Rasizam ili tek "istina"?
Dakle, on kao Hrvat smije imati petero djece. Muslimani s petero djece predstavljaju prijetnju našem Ustavu i društvu i biološkoj snazi hrvatskog bića.
Takvo etiketiranje čitave jedne vjerske zajednice o kojoj Ladislav Ilčić očito zna toliko puno, sve do njihovih najintimnijih detalja kao što je seksualni život i radne navike, u nekim normalnim državama nazvalo bi se rasizmom.
Njihovo diskvalificiranje, pak, od same mogućnosti da ulaze u Hrvatsku upravo na osnovu takvog etiketiranja u suprotnosti je sa svim vrijednostima koje bi hrvatski Ustav, kojeg Ilčić tako grčevito brani, trebao promovirati.
Po hrvatskim zakonima, sve ovo što Ilčić sada naziva "istinom" može se kvalificirati kao "širenje rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože... u cilju omalovažavanja ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice...".
Blago Ustavu
Ti zakoni proizlaze iz Ustava kojeg Ilčić tako grčevito brani od muslimana "sa slabijim radnim navikama i puno djece". Blago Ustavu kojeg ovakvi brane.
I bez obzira što Ilčić sada od toga pere ruke, takav politički stav upravo je odlika ekstremne desnice u Europi, ali i u SAD-u.
Upravo desnica želi zatvoriti granice pred svim rasnim ili vjerskim skupinama za koje vjeruje da ugrožavaju ili narušavaju rasnu i religijsku čistoću većinske zajednice. A to je ono što želi Ladislav Ilčić.
Ne strahuje od bombi nego djece
On, međutim, ne strahuje od terorizma. Ne štiti hrvatsku nacionalnu sigurnost od ubačenih ISIL-ovaca. Ne brani se od nasilja i kriminala i rata. Ne poziva na oprez pred pojedincima koji u ime vjere žele širiti strah i teror.
Ne, on se brani od svih muslimana, od muslimana "slabijih radnih navika" i od muslimana s više djece.
Još čekamo da nam Ilčić objasni kako bi se to kulturološki odrazilo na hrvatsko društvo i na njegov život. Bi li morao odlaziti u džamiju? Ne bi smio više voziti bicikl koji toliko voli? Ne bi smio svirati kršćansku klasičnu glazbu? Ne bi smio jesti špek?
I kakva bi bila njegova imigracijska politika: puštamo preko granice samo vrijedne nemuslimane s malo djece? Ili s puno djece? Ili one sa slabim radnim navikama, ali samo ako su kršćani?
A najviše od svega čekamo da Ilčić konačno odbaci tu "političku korektnost" i istrese nam dušu o tome što ga zapravo muči kod svih tih muslimana i njihove djece.
Pa nije valjda došlo do toga da se u svojoj čistoj Hrvatskoj mora paziti što govori.
