Ljudi u Africi bi vapili da imaju naš zdravstveni standard

Hvaljen Isus i Narnija, kako ste?

Jeste živi? Nisam fan tog pitanja, ali moram ga postavit.

Možda niste.

Ljudi umiru, dešava se, znate kako je.

Ponekad su krivi sami, ponekad ih pogazi riječka pročelnica, ponekad se jednostavno desi… ono što je važno je da ministar nije kriv.

Kako smo krenuli, još malo će se od ožalošćenih obitelji tražit da se ispričavaju za smrt ili bolest voljene osobe.

Oprostite pročelnice što smo uletili u vaših 1.81 promila kad ste išli u suprotnom smjeru.

Oprostite što nam je sin imao srčanu manu.

Oprostite što nam je baka pala i slomila kuk pa je sad došla u traumu radit gužvu doktoru koji previše radi za premalo para.

E i jedna ne-sarkastična isprika - oprostite ako je nekog od vas uvrijedilo ovo “Hvaljen Isus i Narnija” na početku. Ne rugam se i ne pokušavam omalovažavat nečiju vjeru, samo mi je trebala Narnija za priču.

Ako se jeste naljutili, inače bi mi bilo žao, ali danas nije.

Danas mi treba vaša ljutnja.

Ako sam ju aktivirala, super - zadržite ju do kraja ovog teksta.

Zašto mi treba Narnija?

Objasnit ću još malo.

Prvo mi treba “butterfly efekt.”

Vjerojatno znate što je to, a ako ne znate, to je teorija koja govori da u složenim, nelinearnim dinamičkim i determinističkim sustavima postoji velika osjetljivost na mala odstupanja od početnih uvjeta.

Poznatija je uz rečenicu: “Može li mahanje krila leptira u Brazilu uzrokovati tornado u Teksasu?”

Teorija kaosa kaže da možda može.

Malo odstupanje, veliko sranje.

Na primjer, malo odstupanje kad oduzmeš bolnicama milijune kuna iz iz fondova Europske unije za projekte objedinjavanja hitnog bolničkog prijema.

“Evo vam pare za poboljšanje hitne!”

REKA SAN NE MOŽE.

Malo odstupanje, veliko sranje.

Slično onom sranju koje je ona teta bacila na zgradu Vlade.

Zanimljivo kako odmah znamo da je govna na Vladu bacila Iva Anzulović, a kad je u pitanju pedofil ili nečiji sin u bijesnom autu kojim je nekog ubio, onda dobijemo inicijale.

Kažite da ste imali sinkopu gospođo, kažite da ste mislili da gnojite cvijeće.

Imam jednu dilemu u zadnjih tjedan dana.

Većina ljudi koje znam misli da nam je zdravstvo sranje. To je tako, pričali smo, komentirali, žalili se.

Dilema je u tome što čitam novine i vidim da ministar kaže da većina ljudi koje on zna misli da nije. To je tako, pričali su, komentirali, hvalili.

Pitanje za 15000 kuna glasi: Ako većina ljudi koje ja znam misli da nam je zdravstvo sranje, a većina ljudi koje ministar zna misli da nije, tko od nas dvoje živi u Narniji?

Možda ja znam neke čudne, nadrkane ljude kojima nikad ništa ne valja. Možda. Možda zapravo ne znamo da je sve super i da trebamo bit zazdovoljni. Možda bi ljudi u Africi vapili da imaju naš standard. I ljudi u Švedskoj.

Možda.

Prije dva tjedna, dok još nisam imala dilemu o Narniji, na Facebooku sam poklanjala jednu društvenu igru. Došlo je novo izdanje pa sam imala tri komada za podijelit.

Petnaest tisuća komentara.

Petaest tisuća ljudi se “borilo” za društvenu igru.

Pričali su priče, dijelili uspomene na dane kad su ga stalno igrali, pisali pjesmice, slikali homemade verzije te društvene igre, otvarali dušu i držali fige da ga dobiju.

Trebalo mi je dugo da odaberem dobitnike jer je petnaest tisuća komentara puno komentara, pa su se oni najnestrpljiviji javljali i u inbox.

Odabrala sam jučer, napokon.

Petnaest tisuća komentara za društvenu igru.

To je velika brojka.

Evo još jedna.

Hrvatskoj trenutno fali oko 3000 liječnika specijalista.

U sljedećih 10 godina u penziju ide najviše liječnika ikad u povijesti Hrvatske - njih oko 4000.

Malo odstupanje.

“Malo.”

Još par brojki.

Oko 60 posto mladih liječnika bi odmah otišlo da dobiju ponudu izvana.

Njih 30 posto bi razmislilo.

Samo njih 10 posto kaže da bi ostalo.

I još jedan broj za kraj - hrvatski liječnici u godinu dana odrade oko 3 milijuna prekovremenih.

E sad opet Narnija.

Jel moguće da uz sve ove brojke (a to je kap u moru ružnih brojki) netko tko bi trebao popravljat zdravstvo i dalje smije tvrdit da je sve zapravo mala ušećerena fritula sreće i ostat na poslu?

I reć da će tužit sve koji dižu hajku i usude se govorit suprotno.

(Tužićute raski.)

Ovo, btw, nije hajka - ovo je, kao i prijetnje smrću novinarima, samo izražavanje nezadovoljstva.

Jer sam nezadovoljna.

Prvo, činjenicom da s 33 godine odjednom ne znam jel živim u Narniji ili u stvarnom svijetu.

Drugo, činjenicom da se s vrlo visokih pozicija tvrdi da je “većina građana zadovoljna zdravstvom.”

Tko su ti zadovoljni građani?

Di su ti ljudi?

Možda u Mostaru, gdje smo poslali 40 milijuna kuna bolnici.

Muči me to kad vidim “većina je zadovoljna”, možda sam ja stvarno u manjini.

Možda mi se krivo čini.

Možda se brinem bezveze.

Ima jedna emisija, zove se “Change my mind.” Frajer koji ju vodi odabere temu, osoba sjedne kraj njega i pokušava mu argumentima promijenit mišljenje o toj temi.

E sad, ja mislim da JA ne živim u Narniji kad kažem da nam je zdravstvo loše.

Naravno, to moje mišljenje je u ponudi za change my mind. Ako mi netko objasni da je sve zapravo super, nitko sretniji od mene.

Ministar kaže da je većina zadovoljna, ok.

Jel možemo i ovdje primijenit change my mind?

Jest da se čini da čejnđanja majnda ovdje ne može bit jer je majnd u Disneylandu, ali možda ipak postoji šansa.

“Većina je zadovoljna.”

JA nisam zavodoljna.

Ono što jesam je disleksična, htjela sam reć da nisam zadovoljna.

Možda sam ja izrod, ali eto, nisam zadovoljna.

Nisam zadovoljna kad uđem u čekaonu i vidim trudnicu koja plače pred vratima ginekologinje jer na njima piše “ne primamo nove trudnice.” Već je bila u par takvih čekaona, a doktorica ju doslovno nikako ne može primit jer ju nema di ugurat. Nema mjesta, prebukirana je trudnicama, jebi ga. Rekli su joj da proba u Dugom Selu, tamo još primaju.

Nisam zadovoljna kad vidim da su sestre živčane, a normalno da su živčane kad sjede na potrganim stolicama i imaju pogled na pljesnjivi zid. E i nisu im plaćeni prekovremeni, još i to “sitno odstupanje.”

Nisam zadovoljna što mi doktorica izgleda umorno dok joj pričam kaj mi je, iako je glupo očekivat da član kluba 3 milijuna prekovremenih neće bit umoran.

Nisam zadovoljna što se od doktora očekuje da u 8 sati odrade pacijenata za 16 sati.

Nisam zadovoljna što je jedan frajer neki dan u Zaprešiću morao sam dovest bolesnu mamu u bolnicu jer nije bilo hitne da dođe po nju.

Nisam zadovoljna što medicinsko osoblje bez prisutnosti doktora NE SMIJE koristit defibrilator, a prisutnosti doktora nema jer ih fali.

Nisam zadovoljna što ima para za nacionalne stadione i statue DOKTORA Tuđmana, a nema za doktore.

Nisam zadovoljna što je odjednom postalo normalno uz “Čestitam, upao si na Medicinu” dodat i: “Kaj ćeš kad završiš, Irska, Njemačka?”

Nisam zadovoljna što se liječnički potencijali potplaćuju i tjeraju iz Hrvatske, a preplaćuju se auti i pomicanje raspela za 200 metara.

Nisam zadovoljna što mi netko na sve ovo može reć “kod vas u Zagrebu je još i dobro.” Nisam zadovoljna što nam je zdravstvo spalo na “još i dobro.”

Nisam zadovoljna što osoba s naočalama mora pljunut oko 650 kuna za produljenje vozačke i provest cijeli dan u čekaonama.

Nisam zadovoljna što osoba koja ne bi smjela imat vozačku nekako ipak uz nečiju ispričnicu to uspije.

Nisam zadovoljna što imamo doktore koji napišu “sinkopa” kad nekom zatreba. Jednom kad prođe sinkopa, prolazi sve. Sve što treba.

Danas sinkopa.

Sutra srčana mana.

Nisam zadovoljna što mnogima pada na pamet i ta opcija, da se nalazi olako lažiraju.

Ljudi koji su zadovoljni i vjeruju zdravstvu to ne bi pomislili nikad.

Zašto ih je onda toliko to pomislilo? Zašto nemamo sustav u kojem bi to bilo potpuno nezamislivo?

Nisam zadovoljna što se doktorima prijeti oduzimanjem licence zato što ukazuju na nelogičnosti.

What’s next, Aunt Lydia?

Nisam zadovoljna što medicinska sestra u Hrvatskoj obavlja posao koji u drugim zemljama rade tri ili četiri sestre.

Nisam zadovoljna što se naše doktore cijeni svugdje, osim kod nas.

Nisam zadovoljna što postoje divni doktori koji zaslužuju najveće pohvale, a ne dobivaju ih.

Nisam zadovoljna što postoje odvratni, grubi, jezivi doktori koji i dalje imaju posao jer znaju ljude. I jer nema tko drugi radit.

Nisam zadovoljna što je moja bivša susjeda, spokoj joj duši, uspijevala GODINAMA dobivat “all clear” nalaz od svoje doktorice koji je garantirao da je ona jedna sasvim normalna, zdrava stara žena, a istovremeno je svako malo šakom razbijala prozore, gađala ljude kamenjem i bocama, a jednom je usred noći gađala mog brata glavicom luka s drugog kata.

Nisam zadovoljna što ju je pregledala ili najgora doktorica na svijetu, ili doktorica dogovorićemose.

Nisam zadovoljna što svaki mjesec uredno uplaćujem doprinose za zdravstvo, a da mi nešto zatreba, vjerojatno bih većinu morala doprinjet sama.

Nisam zadovoljna što se pri pomisli na operaciju bilo koje vrste manje zgražam potencijalne operacije, a više bolnice u kojoj bi bila.

Nisam zadovoljna što u nekim rodilištima trudnice imaju gore uvjete od krava u Kanadi.

Nisam zadovoljna što se zbog ministra s 33 godine već danima pitam živim li ja u Narniji, jer jedno od nas dvoje živi tamo.

Nisam zadovoljna što kad dijelim društvenu igru dobijem petnaest tisuća komentara, a da vas sad zamolim da u komentarima na moju kolumnu napišete čime vi niste (ili jeste) zadovoljni u zdravstvu, vjerojatno vam se ne bi dalo.

To je naša srčana mana.

A možda ćete ipak htjet nešto napisat.

Ajde pliz.

Ne zato da ministar vidi - oko vidi samo ono što želi, nego zato da ja znam da nisam luda kad mislim da polako, ali sigurno plivamo prema sve većem bazenu sranja.

Jeste li zadovoljni našim zdravstvom?

Načinom na koji se tretiraju doktori?

Čekaonicama?

Listama čekanja?

Načinom na koji tretiraju vašu baku.

Načinom na koji su vam dali krivu dijagnozu?

Načinom na koji su vam dali pravu?

Načinom na koji se tretiraju medicinske sestre i tehničari?

Načinom na koji tretiraju vas?

Jeste li zadovoljni?

Ja mislim da najvjerojatnije niste.

Ali opet, change my mind ako znate da sve ide na bolje.

Važno mi je, jer ako je stvarno istina da je “većina” zadovoljna, kako kažu, onda moram hitno mijenjat dokumente.

Jer onda očito JA živim u nekoj obrnutoj, nezadovoljnoj Narniji u kojoj sve izgleda loše.

Ili to, ili je ministar anketu o zadovoljstvu zdravstvom radio u Dubrovniku.

Petnaest tisuća komentara za društvenu igru.

Tu će ih vjerojatno bit samo petnaest.

Možda i neće, change my mind.

Srdačan pozdrav do sljedećeg puta, ako preživite.

Pijte puno vode, posjedujte defibrilator i izbjegavajte sinkope po cesti.

I javite mi za Narniju, da znam prijavit prebivalište ako treba.

Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu. 

Fotografija: Karmen Poznić