Osam tisuća korisnika socijalne pomoći nije dobilo školske knjige. Ministrica Blaženka Divjak zbog toga je bila jako ljuta. Iako bi zapravo javnost trebala biti ljuta zbog njezinih grešaka, gafova i stalnih isprika.
Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak navodno je jako ljuta.
Nikada je do sada, piše Jutarnji list, njezini suradnici nisu vidjeli tako ljutu.
Sada se jako naljutila zbog informacije da je njezino ministarstvo zaboravilo financirati knjige za gotovo 8000 tisuća učenika korisnika socijalne pomoći.
Pa je nedavno bila ljuta što nisu stigli tableti u škole. Pa je bila ljuta što su joj HDZ-ove kolege u Vladi odbili zakon pisan u ženskom rodu. Pa je ljuta zbog sabotiranja kurikularne reforme. Pa zbog paralelnog sustava upravljanja ministarstvom. Pa zbog premijera koji štiti desničare.
Od silne ljutnje Divjak nema vremena obavljati svoj posao.
Nije nam lakše
Ali to što je ministrica ljuta, ne znači da bi javnosti i građanima zbog toga trebalo biti lakše. Zapravo, javnost bi trebala biti još više ljuta zbog konstantnih grešaka, isprika, neuspjeha i promašaja koji gotovo redovito ispadaju iz Ministarstva obrazovanja.
I neće nas utješiti ministričina izjava da je za kašnjenje tableta u škole kriv tajfun.
Možda je došlo vrijeme da Divjak tu svoju stalnu ljutnju kanalizira u nešto konkretno i pozitivno. Ovako, podsjeća na Bena Stillera u komediji "Mistery Men" čija je glavna supermoć bila ljutnja. Koja nije polučila neke rezultate i svodila se na bjesomučno udaranje po haubi automobila
No kad se ministričina ljutnja medijski ispuše, neprekidna serija gafova, promašaja, kašnjenja, konstantnih isprika, pa i međusobnih optuživanja, otvara pitanje kompetentnosti nadležne ministrice za vođenje svog ministarstva.
Velika obećanja kupila su joj vrijeme, ali su i stvorila velika očekivanja.
Krediti se tope
Krediti koje je ministrica dobila u dijelu liberalne i ljevičarske javnosti zato što je obrazovanje postalo bojno polje na kojem se obračunavaju desnica i ljevica, polako se tope.
Nakon medijskog kupovanja naklonosti, sada je vrijeme da se pokažu i neki rezultati.
Međutim, sada smo dočekali novu aferu s kašnjenjem knjiga za siromašne, nakon što su kasnili tableti, nastavnici nisu bili dovoljno educirani, nije bilo udžbenika za Školu za život, a ne zaboravimo ni famozni naputak za prednost branitelja u izboru ravnatelja osnovnih i srednjih škola.
Svakoga tjedna, afera jedna.
I ljutnja hrvatskih građana i javnosti polako premašuje ljutnju ministrice obrazovanja.
Lučonoša i uzdanica
Građani ne žele više slušati šuplje isprike i parodična obrazloženja, niti više prolaze priče o tome kako je Divjak lučonoša kurikularne reforme i jedina uzdanica onih tisuća ljudi koji su prije dvije godine zbog reforme obrazovanja izašli na ulice.
Možda Divjak nailazi na otpore HDZ-ovih struktura. Neka ih se riješi. Ako ne može obavljati svoj posao, neka ode. Ako ju premijer sabotira, neka o tome javno progovori. Ako u ministarstvu vlada rasulo, neka uvede red. I ako ne može ispuniti svoja obećanja, neka ih prestane davati.
Kad ih već ne može ispuniti.
Njezin posao ne svodi se na ispunjavanje političkih ambicija njezina stranačkog šefa koji obrazovanje uzurpira za potrebe HNS-a kao što HDZ uzurpira domoljublje.
To nije svrha njezina djelovanja u Vladi i za to neće dobiti podršku.
Niti više može mazati oči građanima plasirajući samopromotorske priče o tome kako će pisanjem zakona u ženskom rodu revolucionalizirati Hrvatsku.
Vrijeme šminkanja je odavno prošlo, kao što prolazi i vrijeme nemoćne ljutnje. Divjak nije u Vladi da bi se konstantno ljutila, nego da bi radila.
