U danu kad je Živi zid skočio na treće mjesto u anketama, premijer Milanović je poručio da je dosad "štedio municiju", ali da više neće biti blag prema bankama.
"Čuvao sam municiju tri godine i bio vrlo blag prema bankama", izjavio je jučer premijer Zoran Milanović prilikom posjeta Estoniji: "Sada i one moraju sudjelovati u rješenju".
I tako, premijer je napokon odlučio izvaditi teško naoružanje, podmazati zahrđale cijevi, namjestiti ciljnike i isprazniti okvire u smjeru banaka. Vidjet će one svog boga.
Ali što je taj borbeni Milanović čekao pune tri godine?
Ili još važnije, kako bi Hrvatska izgledala da predsjednik Vlade nije prve tri godine "čuvao municiju" i bio blag prema bankama?
Bi li bilo manje ovršenih, manje blokiranih, manje deložiranih? Bi li možda već ranije bila ukinuta valutna klauzula o kojoj je Milanović prošloga tjedna govorio, poručujući kako bi krediti morali biti samo u kunama?
Je li u protekle tri godine propuštena prilika da se oporezuju banke, pa da one i na taj način sudjeluju u olakšanju financijske situacije u zemlji?
Čuvao municiju za izbornu godinu
Milanović je priznao da se pune tri godine namjerno suzdržavao, namjerno je štedio hrvatske banke, dok su tisuće hrvatskih građana grcale pod kreditima, visokim kamatama, pod ogromnim minusima, ovrhama, deložacijama, blokadama.
Mogao je Milanović nešto poduzeti i ranije, ali eto, odlučio je da će ipak "štedjeti municiju". Do ulaska u izbornu godinu.
Ali čak i sada, kad je jasno da se u svrhu ostanka na vlasti otvara vatra iz svih oružja, treba postaviti pitanje bi li Milanović još uvijek bio blag prema bankama da se nije dogodio Ivan Vilibor Sinčić, a potom i eksplozija švicarskog franka.
Premijer je svoju borbenu najavu o tome kako neće više štedjeti banke uputio upravo na dan kad je najnovija anketa Crobarometra objavila da se Živi zid, pokret nastao na deložacijama, ovrhama, blokadama i na kritici banaka, probio na treće mjesto popularnosti političkih stranaka.
I učinio je to ravno mjesec dana nakon što je Ivan Vilibor Sinčić na kampanji protiv banaka iznenađujuće osvojio treće mjesto na predsjedničkim izborima.
Otvara vatru
Tek sada je Milanović odlučio kako više neće štedjeti banke. Otvorit će vatru iz svih oružja. Samo što će njegovi ciljnici biti više usmjereni protiv Sinčića i Živog zida, nego protiv samih banaka. One će biti samo kolateralne žrtve.
Milanović je konačno priznao da su i banke dio problema u ovoj zemlji, odnosno shvatio je to onoga trenutka kad je Sinčić upravo na takvoj kampanji osvojio na izborima 300 tisuća glasova. A na isti način su Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović tek u predsjedničkoj kampanji shvatili da u ovoj zemlji ima puno blokiranih i ovršenih građana - kad im je to objasnio Ivan Sinčić.
Sada je taj isti Sinčić postao prijetnja SDP-u, u anketi ih dijeli manje od deset posto glasova iza vodećeg HDZ-a, i premijer je odlučio izbiti Živom zidu glavne (i jedine) političke adute i po mogućnosti ih prisvojiti sebi.
Tvrdnjom kako je "štedio municiju" i kako je "bio blag prema bankama", Milanović priznaje da je bilo prilike, razloga i načina da se i u protekle tri godine prisili banke da "sudjeluju u rješenju", ne samo u vezi švicarskog franka. Njegova je politička odluka bila da ih se poštedi, i ta odluka se iz ove perspektive čini pogubnom: ne samo za veliki broj građana, nego i za rejting Vlade i SDP-a.
Banke su predizborna tema
Izbjegavanje donošenja odluka u prve tri godine znači da se čekala ona četvrta, izborna godina, kad Vlada poduzima sve kako bi vratila povjerenje birača, naročito na socijalnom planu. Popularnost Živog zida, kao i problem franka, ovrha, deložacija i blokada, sugerira kako bi upravo takve teme - a među njima se ističe odnos prema bankama - mogle obilježiti predizbornu kampanju.
"Mi smo protiv banaka", kaže Sinčić, aktivist koji vuče kameru na pojedinačne deložacije i uredno bilježi svako svoje pojavljivanje i hapšenje. "Čuvao sam municiju i bio blag prema bankama", nadovezuje se Milanović, premijer koji još uvijek ima mogućnost donositi odluke koje ne bi samo išle na ruku pojedincima, već čitavim kategorijama ljudi pogođenih odnosom prema bankama.
Sinčića i njemu slične aktiviste premijer Milanović često zna nazivati jeftinim populistima i demagozima. Treba li očekivati da će nešto slično reći i za svoju naglo probuđenu, ali debelo zakašnjelu borbenost prema bankama?
Spašavajući građane Milanović nastoji spasiti i svoju političku karijeru.
