HDZ-ova glasačka mašina je profunkcionirala, Ruža Tomašić je motivirala svoje glasače i izvukla ih na birališta kako bi s njih poslali poruku aktualnoj vlasti
Kao što je to lijepo rekao TBF, "odjeb je lansiran".
Lansiran je hrvatskim strankama i njihovim kandidatima, stranačkim listama i europskim izborima, predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade, mizernoj kampanji i potcjenjivačkom odnosu prema biračima...
A onda je lansiran onima koji su sve ovo zakuhali - SDP-u.
I dok nikoga nije iznenadio slab odaziv na izbore koji zapravo nisu zanimali ni one koji su na njima sudjelovali, pa kako bi onda zanimali one koji su na njima trebali glasati, poraz vladajuće stranke od pokopanog HDZ-a i ksenofobične Ruže Tomašić veliki je udarac premijeru Zoranu Milanoviću.
Što je tražio, to je i dobio.
Odvojio je europske izbore od lokalnih kako bi ubio kampanju i osigurao što bolji rezultat, sastavio u svom kabinetu listu kandidata "iz drugog ešalona", otaljavao kampanju ili je vodio na račun opozicije, i stoga izgubio.
A onda je dobio ono što je zaslužio.
Dobio je poruku vlastitih birača zbog politike svoje Vlade, dobio je poruku javnosti zbog svog ponašanja u posljednje vrijeme, i zbog svega toga trebao bi ozbiljno shvatiti rezultate ovih izbora koje je tako neozbiljno shvatio.
Ali čak ni taj relativno loš rezultat na izborima za Europski parlament nije ono što bi zapravo trebalo najviše boljeti Milanovića. Poraz nije toliko uvjerljiv, niti je previše bitan.
Najružnija je činjenica da je izgubio od HDZ-a, stranke na čijoj je listi najviše pojedinačnih glasova osvojila Ruža Tomašić.
Čelnica starčevićanskih pravaša jedina je zapravo vodila predizbornu kampanju, urlala protiv Srba, četnika i "gostiju" u ovoj Hrvatskoj, širila euroskepticizam, aktivno zastupala antieuropske vrijednosti, ali barem je govorila ono što njezini birači žele čuti. Jedina je slala konkretne poruke, bez obzira koliko zastrašujuće one bile.
I kao da nije dovoljno loše izgubiti od ovakvog HDZ-a, ali izgubiti od Ruže Tomašić, e to je već prava katastrofa.
Uglavnom, bila je to povijesna sramota na više razina.
Sramotan je bio termin izbora koji je sugerirao da bi on mogao proizvesti sramotan odaziv birača, sramotan je bio odnos stranaka prema ovim navodno povijesnim izborima, a sramotna je i činjenica da je na prvim europskim izborima pobijedila stranka koja je vodila neeuropsku kampanju.
Da ne kažemo antieuropsku.
Ali gdje su za to vrijeme bili proeuropski birači? Zašto oni nisu izašli na izbore?
HDZ-ova glasačka mašina je profunkcionirala, Ruža Tomašić je motivirala svoje glasače i izvukla ih na birališta kako bi s njih poslali poruku aktualnoj vlasti, što je samo po sebi velika pobjeda stranke za koju se tvrdi da je na rubu raspada.
Ali to je još veći poraz SDP-a i njegovih koalicijskih partnera.
Njihovi birači trebali su, svjetonazorski i ideološki, u većem broju izaći na europske izbore, još više ako se uzme u obzir nalet ksenofobične desnice koja je zaoštrila kampanju do te mjere da se Ruža Tomašić našla u nekoliko navrata na meti verbalnih udara premijera Milanovića, ali SDP svejedno nije učinio ništa da na tome - ako već ne na europskim temama - mobilizira svoje glasačko tijelo, ali i sve umjerene i proeuropske birače.
Ovo je, dakle, pobjeda radikalne desnice i to prva nakon dulje vremena, desnice za koju je Milanović tvrdio da je "nemoćna i histerična", ali u isto vrijeme i poraz vladajuće ljevice (ili "ljevice") čiji se Potemkinov anketni rejting opet srušio pod teretom surove stvarnosti.
Na europskim izborima "odjeb su lansirali" i europski glasači.
