Boris Milošević odlazi u Knin na proslavu Oluje. Pod spomenikom Franji Tuđmanu razbijat će traume i graditi suživot. Hoće li time pomoći Srbima da dobiju struju i društveno dostojanstvo i da više ne budu objekti mržnje?
Boris Milošević, potpredsjednik Vlade iz redova srpske manjine koji je ovih dana obznanio da je hrvatsku domovnicu dobio tek nakon Oluje, nazočit će sutrašnjoj proslavi obljetnice Oluje u sjeni spomenika Franji Tuđmanu, predsjedniku koji je pomilovao ubojicu Miloševićeve bake, poželio sretan put izbjegličkoj koloni, zakonski onemogućio povratak Srba, sabotirao istragu o zločinima nakon Oluje i štitio ratne zločince.
I u kojeg se danas zaklinje HDZ i njegov predsjednik Andrej Plenković, inače Miloševićev šef u Vladi.
U takvoj atmosferi Boris Milošević će, kako je objavio, "graditi atmosferu pomirenja i dijaloga", promovirati suživot i toleranciju, liječiti ratne traume, razbijati stigme prema Srbima i općenito, poboljšavati položaj Srba u Hrvatskoj.
Kako se to uklapa u Tuđmanovo nasljeđe na koje se HDZ poziva?
Manipulacija i huškanje
Milošević se našao u nezavidnom položaju. U Knin ide kao član Vlade i partner stranke koja je godinama manipulirala Olujom i Domovinskim ratom, a često i huškala protiv srpske manjine, ide kao predstavnik stranke koja je bila vjerni partner HDZ-u, kao i predstavnik manjine koja je Oluju - i ono nakon nje - doživjela kao traumu i koja je i danas izložena napadima.
Hoće li Miloševićev odlazak u Knin pomoći Srbima koji se nisu previše pomogli višegodišnjom suradnjom s HDZ-om.
"Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost", napisao je Milošević na Facebooku. "Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje".
Bez struje
Ipak, Srbi su danas još uvijek bez struje, ceste i infrastrukture, unatoč sudjelovanju Srba u čak tri HDZ-ove vlade. Oni su postojano "žrtveni jarci" za ispuhivanje nacionalističke frustracije, objekti mržnje, politički instrumenti, produžene ruke politike, HDZ-ovi jataci, ali za mnoge (Ivu Josipovića) i "etnobiznismeni" čija elita koristi svoj položaj za promoviranje vlastitog statusa i agende.
Status Srba u Hrvatskoj mijenjao se proporcionalno promjenama u HDZ-u, odnosno uzdizao se i propadao paralelno s HDZ-ovim usponima i padovima.
Na vlasti, HDZ je surađivao sa Srbima. U oporbi, HDZ je huškao protiv Srba. Tako je i danas.
Boris Milošević rođen je u Šibeniku, sin je hrvatskog branitelja, ali domovnicu je dobio tek nakon Oluje, kada su mu hrvatski vojnici i ubili baku u njezinoj kući, lojalan je građanin Hrvatske, ali pripadnik nacije koju se uporno koristi za raspirivanje nacionalističke histerije. Riječ "Srbin" i danas se često koristi kao uvreda.
Miloševićev odlazak u Knin pomoći će premijeru Plenkoviću da izgradi status umjerenog političara na čelu reformirane stranke, kao i da amortizira odlazak Tome Medveda u Grubore, te da kompenzira Plenkovićeve "dvostruke konotacije" pozdrava "Za dom spremni".
Ali hoće li pomoći Srbima u Hrvatskoj?
U sjeni Franje Tuđmana
Milošević u sjeni spomenika predsjedniku koji je pozdravljao bijeg Srba i blokirao njihov povratak, zabranjivao procesuiranje Oluje i pomilovao ratne zločince izaziva nedoumice oko stvarnog dosega njegove misije i budi sumnju u to je li uopće moguće razbiti te traume.
Bit će to veliki korak za Miloševića, svakako i HDZ, apsolutno za Plenkovića, možda i za Hrvatsku, no je li veliki korak za Srbe u Hrvatskoj?
Ni nakon petnaestak godina suradnje s HDZ-om, Sanaderovim, pa Kosoričinim, a sada i Plenkovićevim, njihov status - materijalni, politički, društveni - nije se bitno mijenjao, a ako jest, nije se dugo održao.
Recimo, Milošević i Medved zajedno će obići srpska sela koja su još bez struje, unatoč činjenici da su Srbi već participirali u vlasti. Plenkovićeve prve četiri godine prošle su u napadima na Milorada Pupovca i ratovima protiv ćirilice i srpskih zločinaca, gdje se društveni status Srba nije bitno poboljšao.
Možda je sada politička klima bolja, društvene okolnosti stabilnije, HDZ ukroćen, desnica ošamućena izbornim porazom, no tako je već bilo. I tako je bilo dok su Srbi držali štangu HDZ-u. No već sutra to bi se moglo promijeniti.
Već sutra Srbi bi se iz političkih saveznika mogli pretvoriti u društvene mete. I to u sjeni spomenika Franji Tuđmanu.
