Mutna voda i neuredna soba bili su odraz unutarnjeg stanja

San: 
Svaku noć sanjam more, rijeke. Silazim sa stjenovitog brda, kćer je uvijek sa mnom, silazimo do plaže koja je vrlo kratka, tu počinje more. More je uvijek mutno, više prljavo zelene boje. Na plaži su ljudi s kojima ja ne komuniciram, oni se kupaju. Kćer i ja ulazimo u more, plivamo. Nije tu zabavno, nema velikih valova. 

Na ovaj san nadovezuje se drugi:

Sanjam hotel koji je u jako derutnom stanju. Idem stepenicama i nikako se ne snalazim. Tu su moji prijatelji i kolege s posla. Tražim jednu sobu koju nikako ne mogu naći. Tu se apsolutno gubim. Hodam hodnicima, tražim, sve je derutno i jadno, hotel je uvijek pored tog mora. Do tog hotela nalazi se kuća u kojoj živi brat mog bivšeg muža. Meni je strašno neugodno, a s druge strane radoznala sam što oni to rade?

U ovom snu pojavljuje se društvo koje sjedi, smije se, uživa. Imaju nekakve šatore, sviraju gitaru, pjevaju. Vidim ljude koji se zabavljaju. Međutim, ja s njima ne komuniciram. U snu sam pasivna. Ja nisam u kompletu s njima. Ja sam sa strane.

Životna situacija:

Ivana ima 35 godina i radi kao tajnica u školi. Razvedena je i ima kćer od osam godina. Bivši muž ju je napustio i otišao drugoj ženi. Razveli su se prije četiri godine i kaže da je razvod bio jako buran. Nakon toga operirala je karcinom štitnjače. Sada je dobro, ponovno se udala. U sadašnjem braku je zadovoljna, suprug radi u državnoj službi i ima sina iz prvog braka, za kojeg plaća alimentaciju. Najveća briga su im financije; imaju veliki stambeni kredit.  

Njezin veliki problem, koji se provlači u obitelji, s prijateljima i na poslu je postavljanje granica drugim ljudima. Evo kako to izgleda:

Obitelj bivšeg supruga je kontrolira, žele znati gdje je, što radi, koji su joj planovi. Bivši suprug dolazi u njezin stan kad god poželi i ostaje koliko želi. Njegova sadašnja žena također dolazi u njezin stan, komentira njezin način života i to joj jako smeta. O ovim problemima nije razgovarala otvoreno, već je  dugo šutjela i čekala dok joj jednom nije prekipjelo. Tada se posvađala s bivšim suprugom i njegovom ženom. 

Neprestano radi usluge drugima, provodi sate i sate slušajući tuđe probleme. Sada postaje sve umornija od toga i svjesnija da je ljudi iskorištavaju. Unatoč tolikom davanju drugima, uvijek nađe neku novu obavezu. Zašto je to tako? Ivana kaže: Da nemam puno dnevnih obaveza i ljudi kojima pomažem, osjećala bih se bespotrebno. Biti sama sa sobom, za mene znači biti bespotrebna, zato se toliko dajem.

Kako u privatnom životu, tako i na poslu - uzima više nego što može obaviti, izbjegava konflikte i ne zna kako povući granicu nadređenima i kolegama.

Ivana svoj stres "liječi" tako da puno spava, no to spavanje joj ne donosi odmor, budući ima burne snove kojih se sjeća i nakon spavanja nema osjećaj da je odmorna. Kaže da "bježi od problema u san". Budući da se njezin nesvjesni um i dalje bavi problemima koji nisu riješeni i zbog kojih ne može postići kvalitetan život, šalje joj uznemirujuće snove kako bi obratila pažnju na ono što je važno i prestala "bježati u san" od svojih problema.

Rad na snovima:

Kakvo je raspoloženje u snu i kako ono odražava sadašnju životnu situaciju?

Ivana kaže: "Nisam prestrašena, ali nisam ni nešto sretna. Ne bih ulazila u tu vodu. Hodam s djetetom, to bi trebala biti zabava, ali je nema. Nema ni smijeha. Ovakvo raspoloženje pronalazim u svom privatnom i pogotovo poslovnom životu. Radim u školi, tu bi trebalo biti zabave, ali je nema. Komunikacija s kolegama i nadređenima mi je teška."

Sanjajući ego ("Ja" u snu) često je odraz onoga kako se ponašamo u dnevnom životu. Ivana je u svojim snovima često promatrač, osjeća se izgubljeno i ne ulazi otvoreno u komunikaciju. Kako u snu, tako i u dnevnom životu - umjesto akcije ostaje zabrinuta po strani i "grize se iznutra". Njezin izazov rada sa snovima bio bi pronalaziti nove i učinkovitije načine ponašanja, nove završetke snova, ulaziti u komunikaciju s likovima iz sna. Na ovaj način ima mogućnost vježbanja vještina i ponašanja potrebnih za donošenje promjena u stvarnom životu.

Biste li nešto drugačije htjeli raditi u snu? Što biste promijenili u ovom snu? 

- Htjela bih uživati. U snu se pojavljuje društvo koje se zabavlja. Ja nisam dio njih. Samo ih promatram. To je moja uloga i u životu. Pasivna sam, promatram događaje sa strane. Ja sam kroz život bila uvijek previše zabrinuta, stalno sam u nekakvom grču - objasnila je. 

Čega nedostaje u ovom snu? Što biste dodali?

- Dodala bih sunce. Ono nedostaje. Nedostaje mi toplina i smijeh. Nedostaje mi razgovor; bezbrižnost. To su stvari koje su mi neophodne za svakodnevno funkcioniranje.

Kako bi bolje upoznali kako izgleda to što joj nedostaje u životu, zamolila sam Ivanu da se identificira sa dijelom koji je dodala - suncem.

Ivana kaže: Ja jesam sunce, ali ne grijem Ivanu.To je zato što imam potrebu stalno grijati druge ljude.

"Kako to da ne grijete Ivanu?"

"Snaći će se ona. Uvijek se snađe. Ona ne traži da je se grije."

"Kako vam zvuči ovo što ste upravo rekli?"

"Zločesto. Jako zločesto, prema sebi."

Osjećaj u snu kao preslika stvarnosti

Ivanini snovi odražavaju stanje izgubljenosti j zabrinutost - što je osnovni osjećaj koji je prati noseći se sa životnim problemima. Zamolila sam je da promijeni tijek sna, točnije svoje ponašanje u snu. Evo što kaže: 

- Ne bih s djetetom išla do vode, već bih hodala po brdima. Ne znam što me uopće tjera da idem do te prljave vode i da se bućkam u njoj.

Budite na trenutak mutna voda i ispričajte svoju priču.

- Ja sam mutna voda koja skriva nešto - ja sam osoba koja prikriva; ne kažem ono što mislim i onda se kasnije zbog toga grizem.

Ivana to ovako objašnjava: "Često imam problema u komunikaciji jer ne mogu ljudima reći u lice što mislim i osjećam. Ne znam reći otvoreno, bojim se reakcije drugih ljudi. To su često dominantne osobe, ne dopuštaju proturječja i mogu jako povrijediti, a ja sam vrlo osjećajna i lako me povrijediti. Donedavna nisam znala reći "ne", nisam znala postaviti granicu. Sada se to polako mijenja."

Najsigurnije mjesto u snu

Mjesto u snu gdje osjeća naviše snage i energije je hotelska soba koju traži. Zamolila sam je da se identificira s tom sobom i da u mašti na trenutak postane ta soba.

- Ja sam soba, užasno sam neuredna, tamna, derutna, jako uništena, sve je staro u meni. Sve je razbacano, ništa ne mogu pronaći. Uvijek u sebi nešto tražim ali ne mogu naći, jer je toliki nered u meni da ga nikako ne mogu očistiti - ispričala je.

- Što bi vam trebalo da pospremite sobu?

- Vremena. Vremena koje bi posvetila sebi.

 - Kako vam to zvuči?

- Logično. I pozitivno. Mogu shvatiti poruku ovog sna i ona je istinita za mene. Ponekad se teško pokrenem. Treba me nešto veliko poklopiti po glavi da bih se pokrenula i napravila nešto za sebe - zaključila je.

Neuredna soba pojavljuje se u snu kao simbol trenutnog unutarnjeg košmara. Ivana kaže da se nalazi u trenutku velikih promjena. Jasno joj je da više ne može biti neprestano na raspolaganju drugima i svjesna je da se prvo mora okrenuti sebi i svojim potrebama. Uz to, ima jako malo zabave i veselja u životu. Kao i u snu, promatrač je drugih koji se zabavljaju, a ona sama ostaje po strani, zabrinuta i u grču.

Za kraj kaže: "Treba mi vremena da se naviknem na nova ponašanja, da stvorim svoje novo lice, gdje ću stvarno pokrenuti svoje "ja". Uvijek sam bila osoba na koju se može računati za sve, osoba koja će u nedogled slušati tuđe probleme i odrađivati poslove za druge. Sad kažem: To više ne može! Ne želim tako više."