Anto Đapić i Željka Markić traže ukidanje izbora manjinskih zastupnika u Saboru. I to upravo u trenutku kad te manjine drže HDZ na vlasti, i kad manjine izazivaju bijes ljevice jer toleriraju desničarske ispade HDZ-a.
Desnica preko Ante Đapića i Željke Markić želi mijenjati način izbora manjinskih zastupnika u Hrvatskom saboru upravo u trenutku kad te manjine drže HDZ na vlasti.
SDP brani nacionalne manjine, iako se osjeća prevarenim zbog činjenice da manjine stoje uz HDZ.
Udara se na predstavnike nacionalnih manjina, njihov legitimitet i način izbora, a ne propituje se legitimitet i način izbora predstavnika dijaspore, niti tko je i što je zapravo dijaspora.
Željka Markić kaže da se udarom na nacionalne manjine bori protiv političke korupcije, iako nije jasno zašto misli da su na tu korupciju imune druge stranke i drugi zastupnici.
Josipovićevi "etnobiznismeni"
Sada se optužuje radikalnu i konzervativnu desnicu da vodi antisrpsku politiku i da oduzimaju pravo Srbima i manjinama da uopće budu birani, premda je prije nekoliko godina predsjednik Ivo Josipović u svom ratu s "etnobiznismenom" Miloradom Pupovcem spomenuo kako "u Kukuriku vladi ima više Srba nego u svim mandatima kad je SDSS bio u vlasti".
Pa se, reče on, "zastupljenost Srba, uz dobru nacionalnu politiku kakvu imaju stranke Kukuriku koalicije, ponajprije SDP, može ostvariti i bez gospodina Pupovca i njegovih".
Dakle, tu svatko lovi svoj rep i nitko više ne zna o čemu se tu radi.
Osim, naravno, o samopromociji Markić i Đapića, kao i o osveti desnice zbog micanja HOS-ove ploče iz Jasenovca, što je Đapić sam priznao.
Srbi uz HDZ
Ljevica je oduvijek branila prava nacionalnih manjina, da bi onda nacionalne manjine - u prvom redu Pupovac i Srbi - zaštitu tražile pod okriljem HDZ-a. Još od Ive Sanadera, preko Jadranke Kosor do Andreja Plenkovića.
Jedino se Tomislav Karamarko kao šef HDZ-a protivio suradnji sa Srbima, iako se kao ministar u Kosoričinoj vladi hvalio pred Europskom komisijom kako HDZ i SDSS odlično surađuju u Gradskom vijeću Vukovara.
Najnovija inicijativa Ante Đapića i Željke Markić najvjerojatnije neće imati prođu na Ustavnom sudu jer se radi o umanjivanju njihovih prava, ali ostaje pitanje kome zapravo koristi ovakav način izbora manjina u Sabor.
Protuteža dijaspori
Manjine su svojedobno postavljene kao protuteža dijaspori: ljevica računa na manjine, a HDZ na dijasporu. U stvarnom životu ravnoteža je poremećena jer su manjine tražile zaštitu i korist od HDZ-a, dok su se ideološki i svjetonazorski naslanjale na SDP.
Baš kao što je to slučaj i sada u vezi HOS-a u Jasenovcu ili micanja Titova trga.
Zbog toga se manjine sada nalaze u nezavidnom položaju. Ne mogu rušiti HDZ jer će krenuti uhodana hajka na Srbe, a ne mogu ni podržavati proustaški HDZ. Mogu jedino ucjenjivati i pacificirati HDZ, gurajući ga prema ljevici, istodobno ga opet jačajući i pomažući mu da zadrži vlast.
Nema struje, ima fotelja
Zauzvrat manjine dobiju dobru kompenzaciju u vidu fotelja, sinekura, državnih financija, premda se iz izjava Pupovca i drugih predstavnika srpske manjine koji tvrde da "Srbi nisu privilegirani kao manjina i da se bore za struju, vodu, asfalt i druge esencijalne stvari", može zaključiti da taj novac nije otišao kamo je trebao.
A Pupovac je već godinama u vlasti ili uz vlast.
Pa ako se Srbi već dosad nisu izborili za struju, vodu, asfalt, za što su se onda izborili? I ako se bore za ulazak u vlast, zbog čega onda Pupovac uporno traži podršku u Srbiji i derogira svoj položaj u vlasti?
I tu se onda dolazi na ono što govore i Josipović i Markić. Da manjine naprosto nemaju koristi od manjinskih zastupnika. Korist imaju samo manjinski zastupnici i njihovi prijatelji.
Neprijatelji i partneri
No HDZ-u je takva nacionalna politika uvijek odgovarala, kao i suradnja s nacionalnim manjinama. Srbima se nekad služe kao neprijateljima, drugi puta kao koalicijskim partnerima.
Zbog ovakve politike svojih zastupnika, manjine se nekad nalaze na udaru HDZ-a, drugi puta na udaru ljevice zbog koalicije s HDZ-om. Nekad se dijele otkazi zbog krive nacionalnosti, drugi puta se upravo zbog te nacionalnosti dijele fotelje.
Kako god okrenuli, kad se podvuče crta moglo bi se zaključiti da same manjine u Hrvatskoj - a ne kasta manjinskih političara - nisu imale prevelike koristi od ovakvog načina izbora svojih političkih predstavnika.
