Nadao sam se da ćemo već maštati o kavi u Brazilu, ali...
Hrvatska se porazom protiv Škotske u Zagrebu uistinu dovela u tešku situaciju. U zadnje dvije utakmice u skupini moramo se boriti čak i za dodatne kvalifikacije
Utakmica kvalifikacija za svjetsku smotru protiv Belgije, 11. listopada u Zagrebu, trebala je biti "majka svih proslava". Tako su se barem nadali gorljivi hrvatski navijači sanjajući kako bi pobjeda protiv jakog suparnika značila i direktan plasman na SP u Brazilu dogodine.
Sjećanja se neminovno vraćaju na 2001. godinu kada nas je Alen Bokšić golom baš protiv te Belgije odveo na SP u Japanu i Južnoj Koreji dogodine. Dan-danas navijači prepričavaju duhovit transparent na istoku Maksimira za vrijeme te utakmice protiv Belgije - "Idemo na rižu". Aludirajući na odlazak u Aziju.
A sada? Hoće li se netko dosjetiti pa napisati - 'Idemo na kavu?' Na kavu u Brazil, dakako!
Takav transparent bio bi zgodan kada bi utakmica protiv Belgije odlučivala o prvom mjestu u skupini. No naša je reprezentacija u poziciji da mora spašavati i dodatne kvalifikacije. Porazom u Zagrebu protiv Škotske ne samo da je izgubljeno prvo mjesto i direktan odlazak u Južnu Ameriku, nego se zakomplicirala situacija koja nudi i zaključak kako Hrvatska može biti i najslabija druga. I izgubiti dodatne kvalifikacije.
Nalikuje to praktički na bitku za opstanak. Ispasti i iz dodatnih kvalifikacija bio bi silan krah ove generacije.
Uglavnom, da bi Hrvatska izbjegla bilo kakve kalkulacije u kojima mora biti najslabija druga mora osvojiti barem tri boda iz predstojeće dvije utakmice, protiv Belgije 11. listopada u Zagrebu i 15. listopada kontra Škotske u Glasgowu. Može biti dosta i dva ili jedan bod, no ovisi o ostalim rezultatima, a proživljavati muke s raspletom drugih utakmica težak je posao... Kao da nam nije dosta muka s naših utakmica.
Hrvatska se porazom protiv Škotske u Zagrebu, jednim jedinim kiksom uistinu dovela u tešku situaciju. Što samo pokazuje koliko su kvalifikacije teške i opasne, naša se reprezentacija samo jednim razočaranjem dovela do rizične situacije u kojoj je u opasnosti odlazak u razigravanje.
Ono u što se možemo uzdati jest tradicija. Kad god bi gorilo, hrvatska nogometna reprezentacija bi bila izvrsna. U tri navrata je bila u dodatnim kvalifikacijama, svaki puta i prošla (Ukrajina, Slovenija, Turska). Imala je i sličnih situacija i prije dodatnih kvalifikacija kada se suočavala s imperativom pa je uspijevala. U redu, u tradiciju se možemo uzdati. Ali, ima i straha, kako da ne... Svaka tradicija se jednom prekine.
U takvim razmišljanjima čekamo, eto Belgiju i Škotsku. I valjda ćemo otići na kavu. A mogli smo je već srknuti...
