Prilikom rođenja ne dobijemo nikakve upute za život. Tijekom odrastanja, roditelji nas usmjeravaju, ali i štite. Znam kako razmišljaju, jer sam i sama odgojila troje djece. Željela sam ih zaštititi koliko god je to moguće, jer sam znala da život prema njima ponekad neće
biti nimalo milosrdan. Nije bio ni prema meni.

Život nikada ne bude ono što mi mislimo da bi trebao biti. Iluzije se rasprše pred stvarnošću, razbaca nam komadiće snova po cijelom zemaljskom prostranstvu. Suočavanje s onim lošim je presudno. Ne smijemo bježati od problema, ali se ponekad ne uspijevamo ni suočiti. Za to nam nerijetko treba vremena, a to isto vrijeme nije prijateljski raspoloženo prema nama.

"U muci se poznaju junaci." To je stara narodna poslovica, a ja sam se uvjerila da te poslovice nisu uzalud opstale. S razlogom su se prenosile s koljena na koljeno. Da, život nas oblikuje onako kako on želi. Oblikuju nas događaji, i svi oni čimbenici na koje ne možemo utjecati.

Teško je kad se nađemo pred životnim brodolomom. Osjećamo se poput barke na olujnom moru. Nastojimo pronaći mirnu luku, ali nam se kopno ne nazire. Što nam preostaje? Samo borba, izvlačenje onog nadljudskog iz nas. Nitko se ne može boriti u naše ime. To su samo naše borbe, ali i naše pobjede, na to bi uvijek trebali misliti. Kao i sve u životu, i borba sa nedaćama ima svoje faze. Najprije moramo prihvatiti da se to događa nama, a onda… Možemo se neko vrijeme nalaziti na dnu, možemo biti na koljenima, ali na tom dnu ne možemo vječno ostati. Neki to shvate odmah, ali neki i ne.

Najvažnija osoba koju nikada ne smijemo razočarati smo mi sami. Trebamo vjerovati da svaki problem ima i svoje rješenje, a to je i istina. Ima ga, ali do njega trebamo doći. Znam da ćete platiti veliku cijenu, ali plaćamo je svi. Istina, neki na bol imaju i PDV, ali nas ništa ne smije obeshrabriti. Mi samo slažemo kockice mozaika našeg života. Tražimo one koje nedostaju, ali ćemo ih jednom pronaći. Može nas sudbina udariti jednom, dva puta, bezbroj, ali te udarce moramo izdržati, moramo vjerovati u sebe čak i onda kada nitko ne vjeruje. Moramo ići dalje, stopu po stopu, korak po korak, puzeći, ali naprijed moramo ići.

Život nam daje lekcije, jer se iz tuđih lekcija ne uči. Svaka situacija je posebna, kao što smo i mi sami. Jakim se postaje odolijevanjem udarcima sudbine, jakim se postaje rješavanjem istih, a sudbina i te kako zna zašto nas oblikuje na taj način. Od nas stvara osobe kakve ćemo postati, jer, tko god da je osjetio bol, na bol nikada nije imun, kako na svoju, tako i na tuđu. Ta ista bol nas čini boljim osobama, ta ista bol nam služi da znamo cijeniti svaki lijepi trenutak kojeg nam život da kao nagradu na kraju borbe.
Nijedna borba nije besmislena. Koliko god mi mislili da je tako, okrenite se unatrag, i vidjet ćete svrhu svake borbe koju ste vodili.

Postoji li išta ljepše od slasti pobjede, od okusa uspjeha? Ne postoji. Iz svake bitke iziđemo jači, jer se u borbama stječe iskustvo. Biti jak, ili jaka, nije naš izbor, to nam je nametnuto. I kad bih mogla birati, ja bih izabrala borbu, jer nijedna jaka osoba iza sebe nije imala lijep život. A to je rečenica koja u sebi sadrži milijune suza, vapaja, očaja. Jaka osoba neće plakati nad svojom sudbinom, jaka osoba će iza osmijeha skrivati svoju tugu.

A nakon borbe slijedi smiraj i sreća u kojoj treba znati uživati. Ostanite mi jaki u svakoj životnoj situaciji. Mogu nas lomiti, ali ne i slomiti, jer mi to nećemo dozvoliti zbog snage koju posjedujemo.

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.