Pune dvije minute Karamarko je u Kanadi pričao o gospodarstvu, Ostalih 18 minuta militantnom je retorikom govorio o "neprijateljima koji ugrožavaju Hrvatsku".
Da ne bi netko rekao kako Tomislav Karamarko nikad ne govori o gospodarstvu.
Evo, pune dvije minute - od ukupno dvadeset minuta obraćanja Hrvatima u Kanadi - čovjek koji pretendira na premijersku, dapače kancelarsku poziciju, govorio je o ekonomskim temama. Spomenuo je iseljavanje mladih, njemačke prijatelje ekonomiste i otvaranje investicija, upozorio na pad nataliteta.
I to tek na kraju govora.
Ostalih osamnaest minuta čovjek koji želi doći na vlast u Hrvatskoj potrošio je na svoje uobičajene teme. Na jame i leševe, na fašiste i komuniste, na jugofile i Jugoslavene, na neprijatelje hrvatske države, na one koji ne vole Hrvatsku, pa čak ni hrvatsku himnu.
Jest da je to bila Kanada, kolijevka hadezeovskog pokreta. Jest da se obraćao publici koja je oduševljeno aplaudirala na spomen predsjednice koja "voli Hrvatsku i nedjeljom ide u crkvu" ("i brijeg je počistila od jugoslavenstva"). Jest da se ovdje radilo o Karamarku, osobi zatočenoj u jamama i mitovima...
I jest da je ovo Karamarkovo lamentiranje u kanadskom Norvalu bilo posve očekivano, te stoga dobrim dijelom komično.
Međutim, ono što nije bilo komično, bilo je zastrašujuće.
Lakoća huškanja
Zastrašujuće je, naime, kako šef HDZ-a lakonski govori o "neprijateljima koji negiraju Hrvatsku, pa čak i ne vole hrvatsku himnu", o "jamama i hrvatskim leševima", o "Hrvatskoj koja je ugrožena od neprijatelja", o "nekim novim devedesetima"...
Sva sreća da je Karamarko naglasio kako od kanadskih Hrvata ovom prilikom ne traži "kupnju oružja". Traži samo da se "naoružaju" - duhom domoljublja.
Tako se izražava budući premijer zemlje koja je članica Europske unije, četvrt stoljeća nakon osamostaljenja, već duboko u 21. stoljeću, u trenutku kad država grca u gospodarskoj i socijalnoj krizi.
Ovom je prilikom odabranoj publici na legendarnoj kanadskoj lokaciji u Norvalu već uobičajenu retoriku "neprijatelja i jugoslavena", "nas" i "njih", pojačao militantnim terminima poput "naoružavanja". Nije spomenuo rat, ali zapravo nije ni trebao.
Ovo je rat drugim sredstvima
Prema svemu opisanom, Karamarko je krenuo u otvoreni rat protiv neprijatelja Hrvatske, onih koji su hrvatske leševe bacali u jame, hranili se Hrvatskim proljećem (Ivica Račan), bili protiv osamostaljenja, onih koji mrze čak i hrvatsku himnu. Krenuo je u rat protiv "njih". Protiv "onih". Protiv "nekih".
"Situacija je ozbiljna", upozorio je Karamarko. Ali ne, kako biste možda pomislili, zbog gospodarstva, siromaštva, zaduženosti, propasti, krize koja uništava Hrvatsku.
Ne, situacija je ozbiljna, kaže on, "zbog sve bjesomučnijih napada na njega i na tajnika Brkića".
I što je najbolje, na cijelu tu priču o neprijateljima, naoružavanju, kupnji oružja, Karamarko neočekivano naslanja pojam slobode. "Želimo slobodu pojedinca, želimo biti slobodni u svojoj državi", kaže šef HDZ-a koji otvoreno prijeti svima koji se usude javno govoriti protiv Tuđmana, Šuška, HDZ-a, Oluje, Domovinskog rata i ostalih svetinja.
Sloboda je očito samo za "nas", ali ne i za "njih".
Poučeni iskustvom, očekujemo da će tako biti i s blagostanjem. Naravno, ako do njega, uz Karamarkovo dvominutno osvrtanje na gospodarstvo, ikada dođe.
