Rascjepkana, ukupno gledajući nefunkcionalna lokalna uprava s 576 gradova, općina i županija zasad najmanje osjeća krizu s korona virusom. Iako su tvrtke zatvorene, država subvencionira poslodavce da ne otpuštaju, lokalna uprava je bila mirna. Jer iako je njihov glavni prihod porez od dohotka i prirez, država im je obećala kompenzirati sve to što ne mogu platiti poslodavci.
I dalje iz proračuna idu pomoći onima koji i inače ne mogu funkcionirati i dalje je teritorijalni preustroj tabu tema i za HDZ i SDP. Ali ova kriza bi mogla biti i svojevrsni test, a Vlada jednim potezom pera može natjerati lokalnu upravu da preispita mogu li uopće postojati. Naime, dovoljno je da država ne uplati dio novca za kompenzaciju poreza i lokalna uprava će se morati suočiti s dim da u Hrvatskoj postoji kriza i da se ne mogu ponašati kao da se njih ne tiče.
S druge strane, Vlada svakako treba omogućiti i gradovima da se zadužuju slično kao i država.
Sada vrijede nepošteni kriteriji jer država se može zadužiti koliko želi, a gradovi samo do 20 posto svojih prihoda. Udar manjih plaća zbog krize, tako bi mogao pokazati koji su to lokalni čelnici zaista sposobni nešto uraditi, stvoriti novi prihod, biti učinkoviti, a koji čekaju da im se novac slije u blagajnu da bi ga dalje trošili na razne manifestacije i pomoći. Hrvatska mora smanjiti broj općina i pridružiti ih većim gradovima. Mora i naći učinkovitiji sustav za županije poput regija. Dosad je uvijek otpor bio prejak.
Svaki lokalni čelnik nosi stranci i novac i glasove. A paralelno ima pogodnosti da bude gospodin (grado) načelnik i župan, s autom, uredom i tajnicama. I što je najvažnije, da određuje koga će zapošljavati po lokalnim poduzećima. Vlada je tek predložila lokalnoj upravi da krene u štednju, ne može im to narediti. Ali čini se da su spremili i alate da ih na to natjeraju. Ako kriza rodi bolji teritorijalni ustroj, bit će to barem jedna neloša stvar od grozne situacije s korona virusom.
