Ni najbolji školski programi ne garantiraju da će učenici ostati

Više od 400 učenika prije desetak dana došlo je pogledati kako izgleda i što im nudi Tehnička škola “Ruđer Bošković”. Kako kaže ravnateljica Đurđica Fuštar, to je znatno više nego ikad. Strukovna tehnička zanimanja i programe otvoreno promovira i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Svi pokazatelji te potrebe tržišta u svijetu pokazuju kako će kreativna zanimanja koja traže znanja u mehatronici, robotici i računalstvu, dakle STEM području, biti sve traženija.

Svjesni su toga i učenici koji posljednjih godina upisuju srednju školu. No kako ističe i sama ravnateljica Fuštar, postoji ozbiljan problem, a to je naše gospodarstvo. Naime, učenici koji upisuju tehničke škole biraju ih jer su svjesni da će s tim diplomama brzo i lako naći posao - u inozemstvu.

A Hrvatska? Velike tehnološke tvrtke, ali i hrvatske tvornice sad već same dolaze u tehničke škole i na visoka učilišta tražeći svoje nove zaposlenike. Dosad ih se, čujemo, trebalo vući za rukav, no situacija se drastično mijenja. Najbolji, naime, odlaze nakon što su škole uložile veliki napor i novac da ih odškoluju po najsuvremenijim kurikulima i uz novu tehnologiju.

U razgovoru s većinom najboljih maturanata i učenika najtraženijih gimnazija redovito se čuje odgovor: “Planiram ići studirati u inozemstvo, a onda ćemo vidjeti”. Čemu se, pak, može nadati generacija osmaša koji su se jučer počeli prijavljivati u upisni sustav ili maturanata koji će od ponedjeljka početi pisati ispite državne mature?

A oni koji se ne spremaju na fakultete? Jesu li se već spremili za tržišta u Njemačkoj i Irskoj? Ulaganje u obrazovni sustav ima smisla samo ako iza toga stoji vizija i strategija o tržišnom razvoju zemlje. A toga i dalje nema.

Prošli mjesec susrelo se Nacionalno inovacijsko vijeće koje priprema Strategiju pametne specijalizacije (S3) za razdoblje od 2016. do 2020. Taj dokument bi nam trebao donijeti veću konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, no i to sve zvuči tek kao mahanje predizbornim plakatima. Strategije se rade tek u četverogodišnjim izbornim ciklusima, i to, naravno, nisu strategije kakve trebamo i želimo. A učenici koji završe izvrsne škole u Hrvatskoj sigurno neće predugo čekati. Zašto i bi? Strana tržišta s radošću će primiti dobro školovane radnike.