Uvriježena je pretpostavka da ljevica svoj identitet gradi na socijalnim temama. Ipak, Davor Bernardić svoje stranačke oponente napao je argumentima punim ustaša, Thompsona, koketiranja s desničarima
Uobičajena je pretpostavka, a istaknuo ju je jučer politički analitičar Ivica Relković na N1 televiziji, da SDP poput ostalih ljevičarskih stranaka u Europi, ima problem s izgradnjom socijalne komponente svoje politike.
Kao što današnji HDZ, s druge strane, ima problem s nacionalnom komponentom.
I to doista zvuči logično: čime bi se ljevica danas u Hrvatskoj trebala baviti nego socijalnom politikom i na koji bi način najlakše identificirala svoju poziciju nego u odnosu prema socijalnim pitanjima, plaćama, zdravstvu, mirovinama i tome slično?
Pa ipak, sudeći po onome što je nedavno izjavio Davor Bernardić, to u slučaju najnovijih sukoba u SDP-u ipak nije ključno pitanje.
"Ne dam da me ruše oni koji su šutjeli na izdaju s ‘djedom ustašom’ ili pjevali Čavoglave", stajalo je u naslovu Bernardićeva intervjua za Večernji list, a u samom razgovoru Bernardić se na specifičan način obračunao sa svojim kritičarima.
Tko to tako pjeva Čavoglave?
"Napominjem da nisam bio u drugim strankama, posebno ne u HDZ-u niti sam pjevao Thompsonove Čavoglave", kazao je šef SDP-a.
"Prepoznat će se", nastavio je, "oni koji nisu bili tako glasni te ih se nije moglo čuti da kritiziraju neprimjerene izjave o Srbima, koketiranje s desnicom i sramotan pokušaj približavanja šatorašima u Savskoj te spominjanje djeda koji je bio ustaša, i sve to u jednoj ne tako davnoj izbornoj kampanji".
Time smo, napominje Bernardić, izgubili golem broj birača i simpatizera u javnosti koji su se "osjećali kao da ih je SDP izdao".
Nije ih "izdao" zbog loše porezne, zdravstvene, gospodarske politike, zbog mirovina, plaća, zapošljavanja, školstva i znanosti, zbog četiri dobrim dijelom izgubljene godine na vlasti, već zbog Zorana Milanovića i njegova koketiranja s desnicom.
To su sada glavni Bernardićevi argumenti protiv onih koji ga pokušavaju detronizirati. I koji mu zauzvrat nabijaju na nos njegovu čestitku Velimiru Bujancu, medijskom tribunu radikalne desnice u Hrvatskoj.
Nacionalno, a ne socijalno
Iz svega toga mogao bi se izvući zaključak da ljevica u Hrvatskoj, odnosno SDP kao njezin predvodnik, svoj identitet gradi u odnosu prema političkoj desnici.
Prema nacionalnim, a ne socijalnim pitanjima.
Uostalom, za to nema ni neke potrebe: HDZ je već pokazao da će oduvijek biti skloniji etatističkom modelu gospodarstva, kupovini socijalnog mira, davanju poticaja svima, pa i onima kojima ne trebaju, da će potpisivati kolektivne ugovore bez obzira na njihovu opravdanost i činiti sve da se prikaže kao brižni skrbnik.
SDP se s time ne može nositi.
Odnosno, Bernardić se može, kako ga uporno podsjeća Plenković, slikati s glavicom kiselog zelja.
Šatoraši i crnokošuljaši
I zato sada, kao i dobrim dijelom za mandata Zorana Milanovića, SDP gradi svoj ljevičarski identitet u odnosu prema ustašama, šatorašima ili Glavaševim crnokošuljašima, u paradnom domoljublju i mahanju zastavama... A onda ga svejedno i uporno gubi.
Milanovićev SDP se, kako reče Bernardić, dodvoravao desnici dok je istodobno mobilizirao svoje biračko tijelo upravo na obračunu s desnicom na principu "Mi ili oni".
Ali može li itko danas staviti ruku u vatru da je Bernardić onako baš istinski ljevičar, pogotovo nakon pajdaškog tepanja Bujancu?
Primjerice, dok nabija Peđi Grbinu na nos da je pjevao Thompsonove Čavoglave, nije ni riječ rekao na pojavljivanje Thompsona na dočeku nogometaša u Zagrebu.
Što je danas SDP (part XXIII)
SDP, dakle, nije imao samo problem sa svojim identificiranjem na socijalnim temama, kad ga se prečesto optuživalo za neoliberalizam, već i s gradnjom identiteta na nacionalnim pitanjima, odnosu prema svemu onome što je Bernardić ovih dana naslagao svojim protivnicima.
On se upravo tim temama poslužio kao glavnim argumentima u dezavuiranju svojih protivnika, a ne činjenicom da je Grbin eventualno bio loš zastupnik, a Siniša Hajdaš Dončić grozan ministar.
Milanović je mislio graditi rejting SDP-a na ratu s nacionalističkom desnicom kojoj se istodobno ulagivao, a sve navodno kako bi je neutralizirao. Bernardić, pak, nema kredibilitet poništiti takvo nasljeđe, ali još gore, nema ni sposobnost graditi rejting SDP-a na socijalnim temama.
Jer kako god nastupio, postaje žrtvom vlastite nekompetentnosti.
A SDP je stranka koja je u višestrukoj potrazi za vlastitim identitetom.
