Od svih pobjednika u izbornoj noći, Karamarko je izgledao kao najveći gubitnik. Čovjek koji je imao pobjedu na dlanu, a onda vratio Zorana Milanovića u život
"53 nije isto kao 61", sarkastično je sinoć konstatirao Tomislav Karamarko pola sata poslije ponoći, proglašavajući pobjedu u trenutku kad je izborni semafor još uvijek pokazivao prednost HDZ-a koja predsjednika HDZ-a u tom trenutku nije zadovoljavala.
Stoga je pokušao ohrabriti svoj sljedbenike: "Garantiram vam da će se do kraja izborne noći naša prednost još više povećati".
Pa se do jutra smanjila gotovo do izjednačenja, a prema nekim računicama, dovela čak i do poraza HDZ-a na ovim izborima.
Tako to bude kad Karamarko nešto garantira.
Garantirao je dvotrećinsku pobjedu, garantirao je uvjerljivu pobjedu od desetak i više mandata, garantirao je da će satrati i razmontirati SDP, garantirao je da će se izborna prednost povećati... I ništa od tih garancija Karamarko nije realizirao.
Na koncu se dogodio ono što smo predviđali: predsjednik HDZ-a unaprijed se proglasio izbornim pobjednikom pa na samim izborima zapravo više nije mogao ništa dobiti. Mogao je samo izgubiti.
Bez obzira što će se događati narednih dana i tjedana, možda čak i mjeseci, sklopio HDZ koaliciju s Mostom i došao na vlast ili u postizbornom natezanju ostao kratkih rukava, ostaje neupitna činjenica da je Karamarko izgubio ono što je obećao dobiti.
Ne samo obećao – garantirao.
Upravo on se pokazao najvećim utegom svojoj stranci koja ga je svojom snagom, organizacijom i vjernim biračkim tijelom vuklo prema uspjehu, da bi je sada doveo u situaciju kad nije siguran može li osvojiti vlast. I pod kojim uvjetima.
Iako, realno, ništa bolje nije se moglo dogoditi.
Uzevši u obzir način na koji je Karamarko vodio ovu kampanju, gegajući se od gafa do gafa, od skandala do skandala, uz neartikulirane programske poruke i izostanak bilo kakvih liderskih kvaliteta, čak i pravog žara za pobjedom – koji je nesumnjivo postojao kod Zorana Milanovića – može se zaključiti kako je došlo vrijeme da HDZ razmisli o smjeni predsjednika.
Uz sve prethodne izborne pobjede kojima se Karamarko hvalio - od europskih izbora na kojima je na listi HDZ-a dominirala Ruža Tomašić, preko lokalnih izbora gdje su dobivali hadezeovi lokalni šerifi, pa do predsjedničkih izbora koje je odradila Kolinda Grabar Kitarović – parlamentarni izbori trebali su biti kulminacija i prva direktna Karamarkova bitka.
Bitka koju je unaprijed proglasio dobivenom.
Čim je fokus bačen na njega kao lidera Domoljubne koalicije, a taj pritisak uspješno je u kampanji pojačavao Milanović, Karamarko se smrznuo.
Čak ako se HDZ na koncu dočepa vlasti, to neće biti zbog njega, već unatoč njemu.
Jer, upravo je Karamarko sa svojim suradnicima, šatorima, stožerima, prijetnjama i širenjem straha omogućio Zoranu Milanoviću da se vrati iz mrtvih. Da mobilizira birače i osvoji više mandata nego što se ikada mogao nadati.
Zato bi sada koalicija s Dragom Prgometom, bivšim stranačkim potpredsjednikom kojeg je izgurao iz stranke, kao i s lokalnim političarima koji su se afirmirali upravo na rušenju HDZ-a u njegovim utvrdama, bila bi za Karamarka posve zaslužena kazna.
I tu dolazimo do hipotetskog pitanja: bi li se Karamarko bio spreman žrtvovati i ustupiti Petrovu ili Prgometu premijerski mandat, samo kako bi HDZ doveo na vlast, a zauzvrat sačuvati predsjedničku poziciju u HDZ-u?
Bio bi to častan uzmak nakon nečasnog poraza, ali i idealna prilika HDZ-u da se riješi utega na čelu stranke, otrese radikalnog imidža i nesuvisle retorike.
Takav scenarij zvuči nemoguće kad se ima na umu autokratska pozicija Tomislava Karamarka koji je godinama izgrađivao stranku po svojim preferencijama, rješavao se protivnika, gradio kult vođe, odustajao od obećanja o unutarstranačkim izborima po principu "jedan član jedan glas".
Ruku na srce, jednako nemoguće takav scenarij zvuči i kad je u pitanju Zoran Milanović, ali unaprijed otpisani i prekriženi predsjednik SDP-a u ovoj situaciji može se ponašati kao pobjednik.
Karamarko to sigurno ne može. Unatoč šampanjcu, torti i predsjedničinoj čestitki.
I kad bi, kojim slučajem, Prgomet ili Petrov uvjetovali koaliciju s HDZ-om odlaskom Tomislava Karamarka, za što bi se većina u HDZ-u odlučila?
Bi li odabrali vlast ili Karamarka?
Čovjeka koji je garantirao dvotrećinsku većinu, garantirao uvjerljivu izbornu pobjedu, garantirao povećanje razlike u mandatima u izbornoj noći... A sada ne može garantirati da će dovesti HDZ na vlast.
Kamoli da Hrvatsku iz pobjede odvede u blagostanje.
Zato je upravo Karamarko, od svih onih koji su se u izbornoj noći proglasili pobjednicima, nitko nije izgledao veći gubitnik od Karamarka.
Ni Kolindina preuranjena čestitka nije previše pomogla.
