Kampanja se pretvorila u ratno stanje. Karamarko prijeti drugim Domovinskim ratom, Milanović ratuje sa susjedima, Glavaš postrojava svoje crnokošuljaše...
Nije nam trebala ova buka oko podizanja ljudi u vojnu rezervu da bismo zaključili kako živimo u ratnom stanju.
IDS se jučer službeno pobunio zato što se prvi puta od Domovinskog rata istarski građani zovu u vojnu pričuvu, tražeći od Ministarstva obrane hitno očitovanje i obrazloženje.
Ono je istoga dana i stiglo.
Ali više nije bilo važno. Jer ga je istoga dana zasjenila izjava ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića koji je u intervjuu za Delo, u maniri narodnog heroja, poručio Slovencima da će "on biti na čelu izbjegličke kolone i ako će netko nekoga strijeljati neka strijeljaju njega".
Nije moglo slikovitije.
Militantna retorika
I nije se moglo bolje uklopiti u ovu predizbornu atmosferu huškanja, militantnih prijetnji, ratne retorike, prozivanja unutarnjih i vanjskih neprijatelja.
Ustvari, ovakvo političko ozračje ne pamti se još od ratnih devedesetih.
Tomislav Karamarko već mjesecima poziva na "drugi Domovinski rat". Branimir Glavaš postrojava crnokošuljaše. Zoran Milanović ratuje sa susjedima i prijeti blokadom granice. Šatoraši i dalje vode svoj rat protiv jugofila i jugoslavena. SDP-ovci odgovaraju da će se "boriti kao lavovi".
Gordan Maras se hvali SDP-ovim generalom, "hrvatskijim" od hadezeova JNA generala.
A sjetimo se i kako je premijer ovoga ljeta pod svaku cijenu organizirao vojni mimohod. S haubicama i avionima i helikopterima i generalima i svime što treba.
Kad se već toliko govori o ratu, bio bi red da izglancamo oružje.
Neprijatelji i saveznici
Karamarko i Milanović već tjednima i mjesecima zastrašuju birače porukama "mi ili oni", demoniziraju protivnike, natječu se tko će biti militantniji u izričaju, tko će pronaći više neprijatelja, ali i saveznika, domaćih i stranih, "žičanih" i "nenaoružanih", te tko će uspješnije, a to je pojam oko kojeg se zapravo sve vrti, mobilizirati birače.
Kao u ratnom stanju.
Pa onda gledamo kako Glavaš mobilizira svoje crnokošuljaše pred Hrvatskim saborom, slušamo kako IDS prosvjeduje što se dvadeset godina nakon završetka rata šalju pozivi za mobilizaciju pričuvnog sastava.
I svjedočimo izbornim skupovima HDZ-a na kojima se prijeti satiranjem i razaranjem komunista, da od SDP-a "ni kamen na kamenu ne ostane".
Naravno, u takvoj atmosferi probuđene nacionalističke histerije, progona petokolonaša, ratovanja sa susjedima, istrebljenja imaginarnih neprijatelja koja zaudara na ratne devedesete, guši se i gubi svaki glas razuma.
Od silnog udaranja u ratne bubnjeve ne mogu se čuti predizborne poruke.
Preko nišana
Nema više nijansi, nema umjerenosti, nema razgovora. Kamoli sučeljavanja.
Nema nadmetanja ideja ni programa, nema više čak ni obećanja. Nema čak ni poštene borbe prsa o prsa. Sve se svodi na prekomjerno granatiranje sa sigurne udaljenosti.
Sve to više ne liči na kampanju, nego na rat do istrebljenja. Na rat u kojem su sva sredstva dopuštena, čak i ona kojima se služi druga strana. Ne biraju se saveznici, makar bili crnokošuljaši, ne propituju se metode, makar bile samoubilačke, ne traži se istina, već servira statistika.
Za Karamarka je to jedini put do vlasti, za Glavaša dragocjena prilika da dođe do izražaja, dok se Milanović nije samo prilagodio pravilima tog nametnutog rata, već ih je u dobroj mjeri i prigrlio. Uvjeren kako mu ta pravila omogućavaju politički opstanak.
A što je biračima? Oni su, već po običaju, dobili status kolateralne žrtve.
Jer, kad predizborni rat provali na vrata, realnost u pravilu bježi kroz prozor.
