Puno muke Plenković je prošao za novu većinu od "samo" 78 ruku. No ako je spasio sebe i Marića, uzimanjem nove ministrice obrazovanja kao zagovornice kurikularne reforme dobio je novu tempiranu bombu
Utrčavanje Tomislava Sauche u posljednji trenutak u sabornicu kako bi večeras dao glas za nove ministre, a time i novu većinu u parlamentu, zaokružilo je i najbolje ilustriralo događanja koja su dovela do dugo očekivanog rekonfiguriranja.
Andrej Plenković dobio je što je tražio. Novu većinu, nove ministre, mnoge iz vlastite stranke, nove koalicijske partnere. I novu stabilnost uz "samo" 78 ruku.
Do te brojke došao je teškom mukom, pritiscima, ucjenama trgovinom, kombiniranjem, gaženjem riječi i tek će se vidjeti je li sve to bilo vrijedno tolike muke.
Za uspuhanog Sauchu, kao i za novi veliki upitnik iznad nove većine.
Novi rat
Ovoga puta to više nije Zdravko Marić, njega smo apsolvirali s nogiranjem Mostovaca iz Vlade. Sada je to nova ministrica obrazovanja i njezina kurikularna reforma.
Blaženka Divjak za dlaku je prošla izglasavanje na saborskom odboru (7 glasova za, 6 protiv), a politički i svjetonazorski rat koji se već dvije godine vodi oko reforme obrazovanja nastavit će se i u mandatu nasljednice Pave Barišića.
Kurikularna reforma sada je tempirana bomba koja bi mogla Plenkoviću priskrbiti nove probleme i novu muku koja je čak i danas na pripremama za izglasavanje novih ministara zaprijetila pucanjem dogovora.
HRAST je izletio s priopćenjem o tome da su dobili garanciju premijera Plenkovića da će Dijana Vican i Jasminka Buljan Culej, kadrovi bivšeg ministra Barišića, nastaviti voditi reformu obrazovanja, što je novu ministricu dovelo u nezavidnu situaciju.
Glavno pitanje danas je bilo hoće li ona smijeniti Barišićeve ljude, njegove državne tajnike, njegove glavne suradnike u ministarstvu i nastaviti kurikularnu reformu tamo gdje ju je HDZ zaustavio prije dvije godine.
I još je veće pitanje hoće li u tome imati podršku HDZ-a.
Depolitizacija obrazovanja?
Plenković je novoj ministrici navodno obećao da će kurikularna reforma biti "depolitizirana", iako je svom ministru Barišiću prije samo mjesec dana dao odriješene ruke da politikantski krene u sastavljanje ekipe za reformu obrazovanja.
Kojem Plenkoviću onda treba vjerovati: onom koji politizira kurikularnu reformu zbog koje je 40 tisuća ljudi nedavno izašlo u prosvjed ili onom koji za potrebe pabirčenja saborske većine daje HNS-u garancije u trenutno najvažnije resoru Vlade? Ne samo društveno, nego i politički najvažnijem resoru.
SDP je danas morao podsjećati ministricu Divjak, inače profesoricu s Fakulteta organizacije i informatike, da ona sada ipak obnaša političku funkciju i da će njezini potezi biti ocjenjivani u političkom kontekstu.
Politička težina
A njezine izjave o tome da bi trebalo poništiti natječaj za izbor članova Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu apsolutno imaju politički kontekst i političku težinu.
Plenković je sigurno za kurikularnu reformu, pa i zato što je za to dobio i signal iz Bruxellesa, ali pitanje je tko će tu reformu voditi, kakva će ona biti, kad bi do nje moglo doći i hoće li premijer samo kupovati vrijeme i mir do narednih izbora.
I najvažnije pitanje: koliko će se premijer moći izložiti prema stranačkoj desnici, klerikalnim udrugama, Crkvi, pa i dijelovima vlastite stranke u vezi teme koja je postala glavna razdjelnica u hrvatskom društvu.
Polarizacija na one koji su za kurikularnu i one koji su za takozvanu "klerikularnu reformu" sve je izraženija i pitanje je koliko će Plenković dati slobode novoj ministrici za koju svi koji je znaju tvrde da naginje onoj prvoj skupini.
HNS je potrošna roba
Već odbijanjem treće ministarske fotelje HNS-u, one ministra pravosuđa, Plenković je pokazao da neće imati milosti prema stranci koja je ulaskom u savez s HDZ-om već potpisala smrtnu presudu. Ako se kurikularna reforma nadvije kao Damoklov mač iznad njegove glave, nema sumnje da će on znati odabrati rješenje koje će njemu donijeti spas.
A za ministricu Divjak će se tek vidjeti. Ona je za HDZ samo "potrošna roba" i nužnost. Kao i HNS
Kurikularna reforma ne ovisi, naime, više o ministrici obrazovanja nego o političkoj volji stranke u čijoj vladi sjedi. Ona će raditi koliko će joj HDZ dati. Na njoj je očito da probija granice otpora, ali i vlastite izdržljivosti. I strpljenja, naravno.
Plenković je već na primjeru Mosta pokazao da nema previše strpljenja za one koji mu se protive. Vidjet ćemo kako će se u tome snaći ministrica obrazovanja kao predstavnica rasturene i kompromitirane stranke sa samo pet saborskih mandata.
Uglavnom, ako je Plenković želio stabilnost Vlade, teško da ju je ovime dobio. HNS je odavno crvena krpa njegovoj desnici (gdje su sada šatoraši), a kurikularna reforma glavno je oruđe njegovih podržavatelja i sponzora.
Svjetonazorski rat koji je započeo sa zdravstvenim odgojem i nastavio se na referendumu za brak, sada će se nastaviti u samoj Vladi.
A zagovornici kurikularne reforme iz ovoga će izaći sa štitom ili na njemu.
