Nikada još do sada nismo doživjeli takav izljev ljubomore kao iz HDZ-a. "Ja pobjeđujem i odlazim, a Milanović gubi pa svejedno ostaje", zavapio je Tomislav Karamarko nakon ostavke, a isto je ponovio i Milijan Brkić.
U pola godine Božo Petrov je obavio tek pola posla.
Riješio se Tomislava Karamarka, ali ne i Zorana Milanovića.
Njegovo temeljno obećanje, točnije glavni sentiment prošle predizborne kampanje, bio je obračun s velikim strankama i njihovim šefovima. Nakon što je potpisao da neće s njima koalirati, najprije je naprasnim odbijanjem koalicije pripremio teren za smjenu gubitnika Milanovića u SDP-u, da bi u idućih šest mjeseci prožvakao i ispljunuo Karamarka iz HDZ-a.
Prilično dobra bilanca za samo šest mjeseci posla.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Ne treba onda čuditi što su prekjučer prvo Karamarko, a onda par sati kasnije i Milijan Brkić, u ljubomornom ispadu bez presedana na političkoj sceni prozvali SDP zbog čega i oni ne smjenjuju svog predsjednika stranke. Kao da je to nekakva vezana trgovina.
"Ja pet godina pobjeđujem i odlazim, a Milanović četiri godine gubi i ostaje", kazao je prvo Karamarko, a Brkić dodao: "Ovo može biti smjernica svim političarima, naši će politički protivnici valjda smijeniti svoga kad umre".
Drugim riječima, Milanović je ponovno zafrknuo Karamarka.
Prvo ga je preveslao u pregovorima o tripartitnoj koaliciji, kad su se dogovarali hoće li potpisati s Mostom pa je šef HDZ-a naivno prvi potpisao, a šef SDP-a uskratio potpis, a onda i nakon izbora kad je preživio gubitak vlasti.
Odlazi zbog afere
Karamarko se neuspješno presložio pa otišao, Milanović je neuspješno presložio Most, pa ostao. S jednom ključnom razlikom: Karamarko odlazi zbog afere Drimia, a ne zbog velikih principa.
Stranka mu je dala da spasi svoju kožu rušenjem Vlade. Nije uspio i morao je otići. Svojevoljno, dok je još mogao birati.
Pa ipak, iz Karamarkovih i Brkićevih izjava izbija jal kakav još nismo primijetili na političkoj sceni.
Ne sjećamo se kad je zadnji puta predsjednik jedne stranke davao ostavku i izravno prozivao suparničku stranku zbog čega ona ne smijeni svog predsjednika. Zar su SDP i HDZ doista tako dubinski povezani da zajedno kreiraju i kadrovsku politiku?
Istina, SDP je prije osam godina izabrao Milanovića na čelo stranke jer je želio modernog pandana tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu. A sada, pak, neki politolozi upozoravaju da je Milanović odlaskom Karamarka izgubio svoj smisao i ulogu.
"Nadam se da (Milanovićev odlazak) povlači još jednu okolnost, da postaje suvišan i Milanović", izjavio je politolog Dragutin Lalović u Novom listu.
"On i Karamarko su dvojac. Mi smo bili taoci te dvojice potpuno nesposobnih ljudi, autoritarnih osoba koji ne znaju timski raditi, arogantno se ponašaju i pričaju besmislice, pri čemu je meni kao socijaldemokratu još teže što je to Milanović. Ako to bude tako, onda je ovo početak raspleta i početak normalizacije Hrvatske, a ako se riješimo i Milanovića, onda će nam svanuti sunce".
Skoro kao da slušamo Božu Petrova prije šest mjeseci.
Odlazak jednog vuče odlazak drugog.
Plenković zna čitati i brojati
Ipak, Milanović je ovdje bio puno prije Karamarka. Gubio je on prvo od Sanadera, pa onda i od Karamarka, a sada bi se trebao naći pred novim izazovom - Andrejom Plenkovićem.
Iako prema tom europarlamentarcu i bivšem Milanovićevom kolegi iz Ministarstva vanjskih poslova postoje brojni otpori unutar HDZ-a, on trenutno kotira kao najizgledniji kandidat za šefa stranke.
Plenković zna čitati, zna brojati, zna govoriti, zna engleski jezik, što znači da Milanović odmah u startu gubi glavnu komparativnu prednost. Što mu ostaje? Možda Ante Gotovina...
Iako, kad se već tako otvoreno kadrovira iz HDZ-a prema SDP-u, i Milanović bi mogao uzvratiti istom mjerom pa se javno založiti za izbor Zlatka Hasanbegovića za Karamarkova nasljednika. To bi mu osiguralo barem još dva mandata na čelu stranke.
Velika koalicija
Osim toga, priče o vezanom odlasku Karamarka i Milanovića podgrijavaju i ustajalu teoriju o Velikoj koaliciji. Koja je, doduše, već bila na djelu prilikom izbora ustavnih sudaca i rušenja Vlade, ali još od prošle jeseni govori se da bi se duopol mogao formalizirati kad bi velike stranke vodili umjereniji ljudi od Karamarka i Milanovića.
Primjerice, Tonino Picula i (Plenkovićev kolega) Davor Stier.
Božo Petrov pokušao je Zokija i Tomu ugurati u trojni pakt, kad ih se već nije uspio obojice riješiti, pa je to propalo.
Sada se otvara pitanje bi li mogli surađivati Milanović i Plenković, ali svatko tko je imalo upoznat s profilom diplomatskih kadrova sa Zrinjevca zna da je to praktički nemoguće. Njihov ambicije i taštine toliko su velike i tako slične da bi bilo gotovo nemoguće ugurati ih u istu prostoriju.
Milanović će tako nastaviti isti rat, ali drugim sredstvima. Zatvorit će krug i naći se u ringu s "novim Sanaderom".
Osim ako mu Milijan Brkić, novopečeni SDP-ov dušebrižnik, ne izađe u susret i osigura nekog lakšeg suparnika.
