Nestao je onaj suzdržani, odmjereni, uštogljeni, pa i beskrvni političar koji je preuzeo Vladu i obećavao stabilnost. Za govornicom Hrvatskog sabora dobili smo danas premijera koji je napadao, pa i provocirao
Nestao je onaj suzdržani, odmjereni, uštogljeni, pa i beskrvni političar koji je preuzeo Vladu i obećavao stabilnost. Za govornicom Hrvatskog sabora dobili smo danas premijera koji je napadao, provocirao, polemizirao, ponižavao, a možda čak i izdominirao raspravu o povjerenju Zdravku Mariću.
Čak mu je i Božo Petrov rekao da ne "radi cirkus", mašući s oporbenim zahtjevima za smjenom Marića.
Istina, Davor Bernardić u uvodnih sat vremena prepucavanja s HDZ-om dovoljno spustio kriterije da Plenković može demonstrirati svu raskoš novopronađenog liderskog naboja.
I vjerojatno je Plenkoviću prokolala krv žilama tek kad se našao u samoobrani, u poziciji da brani sebe i svog ministra u situaciji kad se još uvijek ne zna hoće li skupiti većinu za opstanak na vlasti.
Nabrijan ko Zoki
Ali Plenković je izgledao nabrijano kao nikada do sada, usudili bismo se reći, nabrijano skoro kao Zoran Milanović u najboljim danima. (Ili najgorim.)
I što je poručio?
Poručio je da Most samo leti, poput komaraca i muha, ali ne ubada.
Sprdao se sa zahtjevom oporbe za izglasavanjem nepovjerenja ministru u kompliciranoj proceduri, nakon što je on bez problema, bez procedure i rasprave, izbacio svoja tri ministra iz Vlade jer su se usudili biti protiv i tako njega poniziti pred tv kamerama.
"Oni su spustili palac dolje", poručio je Plenković, baš kao da ih on sam svojom ekshibicijom pred kamerama nije istjerao na čistac.
Glavna poruka premijera bila je, dakle, lojalnost.
On od svojih ministara i partnera očekuje lojalnost. Lojalnost prema Zdravku Mariću kao kolegi.
Marić nije lojalan
Iako taj isti Zdravko Marić nije pokazao nikakvu lojalnost prema svojim kolegama iz Mosta kad je prije godinu dana pristao preuzeti premijersku funkciju u slučaju da je Karamarko uspio presložiti većinu i izbaciti Most. A još manje prema samom premijeru Oreškoviću koji ga je uzeo u Vladu i s njim radio. Digao je ruku protiv njega na Vladi i čekao da preuzme njegovo mjesto.
Plenković je zamjerio Mostu nelojalnost, koja se može prevesti i kao neposlušnost koalicijskog partnera kojemu nije dozvoljeno usprotiviti se nekim kolegama, potezima, odlukama i zaključcima.
Barem ne pred TV kamerama.
Most je, naravno, sam kriv za ovo što mu se dogodilo. Sam pao, sam se ubio.
Ali Plenković je danas u Saboru poslao poruku i budućim partnerima čiju podršku traži za ostanak na vlasti ili u budućeg pokušaju dolaska na vlast.
Mogu partneri izaći, kako je rekao, na balkon popušiti cigaretu, mogu otići na sprovod i ispričati se zbog nedolaska na Vladu, ali ne smiju javno pokazati da ne podržavaju premijera. Ni danas, a ni sutra.
Nema Marića, nema krize
To, opet, nije neuobičajeno, ali ipak šalje poruku da se Plenković pretvorio u premijera.
Zanimljivo, ni Zdravko Marić danas nije pokazao neki oblik lojalnosti tako što bi podnio ostavku i spasio Vladu, ali i državu od krize i izvanrednih izbora. Tim više ako je, kako reče danas, duboko povrijeđen medijskom i političkom hajkom, ako je tankoćutan i osjetljiv, ali i posvećen opstanku svoje Vlade.
Da je Marić odstupio, ništa se od ovoga ne bi dogodilo. Osim ako mu Plenković nije zabranio da odstupi, jer je i on - baš kao i oporba, baš kao i Most - odlučio Marića iskoristiti kao sredstvo za slamanje otpora.
I za izgradnju vlastitog leadershipa.
Nažalost, takvu odlučnost i žestinu nismo kod Plenkovića vidjeli u prethodnim navratima, pa ni oko Jasenovca. Ali ako mu Milorad Pupovac i manjine to opraštaju, onda je to valjda riješeno.
I tko zna, možda Plenković neće uspjeti spasiti svoju Vladu, ali je barem danas pokazao da želi spasiti sebe i svoju političku karijeru.
Pred svojim HDZ-ovcima, ali i pred biračima, iz anemičnog birokrata pretvorio se u razmahanog i verbalno raspojasanog premijera.
