Pandemija je ovoga ljeta otkrila novi razdor u društvu - onaj između mladih i starih. Mladi su u noćnim klubovima i na svadbama postali glavni širitelji zaraze koronavirusa koji i dalje najviše ugrožava stariju populaciju.
Na početku pandemije, svi smo dijelili istu sudbinu.
Sada, međutim, koronavirus sve snažnije potencira razlike u društvu.
Primjerice, klasne razlike, jer siromašniji su zbog uvjeta života izloženiji zarazi i imaju otežani pristup medicinskoj skrbi.
Zatim, ideološke, jer desničari i libertarijanci odbijaju nositi maske, koriste koronu kao platformu za opiranje zakonima, propisima i vlastima, te promoviraju razne teorije zavjere. Postoje i političke razlike: vladajući ne nose maske, a opozicionari ih optužuju da su povlašteni. Neki spominju i spolne razlike: u pandemiji ženama plaće padaju više nego muškarcima.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
No ovih dana u prvi plan izbila je još jedna razlika - generacijska.
Mlade nije briga
Sve više mladih ljudi, naročito na Jadranu, a slično je bilo i u nekim kontinentalnim dijelovima Hrvatske, odbija postupati u skladu s epidemiološkim mjerama i prkosi upozorenjima da bi mogli postati širitelji zaraze i tako ugroziti starije sugrađane, pa i članove svojih obitelji.
Mediji danima donose priče iz noćnih klubova u turističkim mjestima u kojima mladi poručuju da im je dosta karantene, da se ne osjećaju ugroženima od bolesti i žele se ponašati kao da zaraze nema.
Žele "plesati s virusom". Doslovno.
Stoga su upravo noćni klubovi, nakon vjenčanja, postali nova žarišta širenja virusa, kao što su mladi između15 i 30 godina starosti postali najveći potencijalni širitelji zaraze.
Premijer apelira
Mladi su postali toliko problematični da je čak i premijer Andrej Plenković apelirao na njih da vode računa o širenju zaraze. "Mladi i snažni ljudi vjerojatno će bolest lakše prebroditi, ali moraju biti svjesni opasnosti za njihove najmilije kod kuće i apeliram na sve zajedno da ostanemo odgovorni", kazao je u Novom listu.
Epidemiolog Krunoslav Capak, pak, upozorava da se među novozaraženima radi o "izuzetno mladoj populaciji", koja bi mogla prenijeti bolest na starije osobe. On apelira na mlade da se "suzdrže od takvih susreta i neko vrijeme budu u samoizolaciji, naročito ako su bili na rizičnom događaju ili mjestu".
Korona, dakle, udara na mlade. Ali još uvijek najviše ugrožava stare. Prosjek starosti oboljelih u proljetnoj karanteni bio je 59 godina, sada je on 34 godine. Mladi se izlažu zarazi po svadbama i noćnim klubovima jer znaju da to izlaganje virusu za njih nije opasno, no takvo ponašanje dovelo je do pojačanog širenja zaraze koje opet ugrožava stariju populaciju.
Rat generacija
Mladi se ne obaziru na činjenicu da bi svojim ponašanjem mogli ugroziti stariju populaciju. Stariji građani zbog toga bi mogli zamrziti mlade ljude i optuživati ih da im direktno ugrožavaju život. Ili barem normalan život.
Taj generacijski jaz ponukao je neke europske vlade da razmisle o karanteni samo za starije od 50 godina, čime bi se dodatno izoliralo, stigmatiziralo i u neku ruku kaznilo starije građane koji se ionako osjećaju da su na margini društva.
Sada bi taj osjećaj mogli imati i zbog koronavirusa. Da se i ne govori o tome da bi morali čak izbjegavati svoju djecu i unuke, kao potencijalne širitelje zaraze.
Takvo ponašanje generiralo bi novi jaz u društvu u kojem bi mladi širili virus od kojeg ne obolijevaju, te time ugrožavali starije ljude koji se ne usuđuju izaći iz kuće, otići u nabavku, u javni prijevoz, na javna okupljanja.
Plenković i Capak apeliraju na solidarnost, ali brojke novozaraženih sugeriraju da takva poruka, naročito u turističkoj sezoni, baš i ne prolazi.
U karanteni svi smo bili zajedno. Sada svatko živi (ili pleše) s virusom kako želi. Ili mora.
