Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Utorak, 12.02.2019. u 12:26
58 komentara

Pored ovakvih prijatelja HDZ-a kome više trebaju neprijatelji?

Od Antonija Tajanija, koji je govori oo "talijanskoj Istri i Dalmaciji", preko Viktora Orbana do Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, HDZ je nastagao dugačku listu svojih prijatelja od čijih se izjava u nelagodi mora ograđivati

Foto: Igor Kralj/PIXSELL
58 komentara

Bizarno je zvučalo jučerašnje novinarsko pitanje premijeru Andreju Plenkoviću "je li mu Antonio Tajani još uvijek prijatelj".

Kao da se radi o balavcima koji su se posvađali oko igračke pa sad više ne žele biti prijatelji.

No pitanje je ipak imalo smisla. Plenković se 2016. godine u predizbornoj kampanji javno pohvalio podrškom Tajanija, i to na druženju upravo u Istri koju je predsjednik Europskog parlamenta ovoga vikenda na komemorativnom skupu iznenada proglasio "talijanskom". 

A upravo to prijateljstvo s Plenkovićem motiviralo je Milijana Brkića da prvi od svih hadezeovaca napadne Tajanija: manje zbog Istre i Dalmacije, a više da se napije krvi predsjedniku stranke.

I tako, opet smo postali kolateralne žrtve HDZ-ovih prijatelja i prijateljstava. Kome pored ovakvih prijatelja uopće trebaju neprijatelji?

Izraelci i Amerikanci

Recimo, uvjeravali su nas da su nam Izraelci prijatelji, pa su nas zamuljali u poslu s nabavkom F 16. Prijatelji su nam navodno i Amerikanci, pa nismo slušali njihova upozorenja da ne kupujemo izraelske avione. Mislili smo da ćemo od njih, kao svojih prijatelja, dobiti nešto ispod stola. 

Ali lista prijatelja mnogo je dulja. I uzbudljivija.

Antonio Tajani nije jedini prijatelj HDZ-a koji će ostati upamćen po teritorijalnim pretenzijama i povijesnom revizionizmu. Aleksandar Vučić rado je viđen gost u Zagrebu, kao i na druženjima s predsjednicom Republike. HDZ se nije protivio ulasku Vučićeve stranke u članstvo Europske pučke stranke, Kolinda Grabar Kitarović prekasno je shvatila da ju je Vučić preveslao u vezi s dokumentima o nestalima.

Niti je tražila bilo kakvu ispriku od predsjednika Srbije.

Dodik i Orban

Kad smo već kod toga, ne zaboravimo ni Milorada Dodika. Onoga čiju je feštu povodom proslave Dana Republike Srpske uveličao i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, Plenkovićeva uzdanica u borbi za status Hrvata u susjednoj državi. Treba li napomenuti da je iz Republike Srpske protjerano i iseljeno 93 posto Hrvata?

U tu priču, naravno, uklapa se i Viktor Orban, mađarski premijer koji je svojim antiimigrantskim, iliberalnim i antieuropskim konceptom vladavine postao uzor hrvatskoj desnici, pa i samom HDZ-u još iz vremena Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović.

Tijekom nedavnog posjeta Zagrebu  i razgovora s hrvatskim kolegom Orban se pozivao na "sentimentalno prijateljstvo". Hrvatska predsjednica prilikom posjeta Mađarskoj izražavala je veće razumijevanje za mađarsku, nego za hrvatsku poziciju oko Ine.

A od tog silnog prijateljstva s Orbanom Hrvatska je dobila žilet-žicu na granici, izgubila je potjernicu za Zsoltom Hernadyjem, kao što je izgubila i Inu. Skupa s rafinerijama i arbitražama.

To su HDZ-ovi prijatelji: jedni imaju pretenzije na hrvatski teritorij, drugi na hrvatske resurse.

I da stvar bude još bizarnija, upravo takvi prijatelji prisiljavaju HDZ da otkriva svoje pravo lice.

Sad ustaju protiv revizionizma

Primjerice, da nesretnog Tajanija i Plenković i Grabar Kitarović uglas optužuju za povijesni revizionizam, a da istodobno prešućuju slučajeve povijesnog revizionizma u Hrvatskoj, od Jasenovca nadalje.

Ili da Milijan Brkić izjavljuje kako "hrvatski narod jako dobro zna povijest koja nas je pogodila u Drugom svjetskom ratu i ne daj nam Bože talijanske brige o Dalmaciji i Istri, kao što su fašisti vodili brigu o hrvatskom narodu u Dalmaciji i Istri", pozivajući se pritom na "hrvatsku državu stvorenu u Domovinskom ratu".

A preskače hrvatske partizane koji su vratili Istru i Dalmaciju hrvatskoj državi.

Ili da Kolinda Grabar Kitarović deložira Josipa Broza Tita iz Ureda predsjednika, a onda ustaje u obranu onoga što je upravo taj Tito obranio. I onoga što danas brani HDZ koji je nedavno s Milanom Bandićem i Zlatkom Hasanbegovićem izbacio Titov trg iz Zagreba.

To su ti paradoksi koji omogućuju HDZ-u da jedno govori za vanjske, a nešto drugo radi za unutarnje potrebe.

Četnici i europejci

Da se bori protiv "četnika", a prijateljuje s Vučićem. Da brani interese hrvatskog naroda u BiH, a surađuje s Dodikom. Da se poziva na europske vrijednosti, a ugleda se na Orbana.

Uglavnom, da njeguje prijateljske odnose sa srodnim nacionalističkim ili iliberalnim političarima, pa da onda na njima brusi retoriku i brani nacionalnu politiku.

Teškom mukom su Plenković i Kitarović osudili Tajanijeve riječi o "talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji". U šturom priopćenju s Pantovčaka predsjednica je odbacila pokušaj mijenjanja povijesti i posezanja za hrvatskim teritorijem, debelo zakasnivši za slovenskim kolegom Borutom Pahorom koji je stigao već napisati i pismo talijanskom predsjedniku.

Plenković je priznao da "ovo nije očekivao".

Ali to ne vrijedi samo za Tajanija, nego za mnoge HDZ-ove prijatelje. 

I zbog svega toga, Plenkoviću i ostalima puno bi bolje bilo da pripaze koga biraju za prijatelje. Kao što bi im to i mama rekla.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message