Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Četvrtak, 29.09.2016. u 12:40
53 komentara

Prvo je držao svijeću Zokiju, a sad bi htio spasiti ljevicu i SDP

Da je barem Ranko Ostojić bio potpredsjednik Vlade i potpredsjednik SDP-a, desna ruka Zorana Milanovića... Mogao je ojačati ljevicu, revidirati Vatikanske ugovore, promovirati žene, spasiti drugarstvo i SDP

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
53 komentara

E da je barem SDP nedavno bio na vlasti... 

I da je barem Ranko Ostojić tada bio na dužnosti potpredsjednika Vlade. I da je barem bio desna ruka premijera i šefa SDP-a Zorana Milanovića. Da su barem bili tim i blisko surađivali...

Tada bi sigurno došlo do revizije Vatikanskih ugovora. U škole bi se uveo građanski odgoj, SDP bi poštivao ravnomjernu zastupljenost spolova na kandidacijskim listama, u stranci bi se ukinuli napuci iz stranačke centrale na Iblerovu trgu, a vjerojatno bi u tih deset godina koliko je Ostojić u samom vrhu SDP-a ta stranka producirala makar jedan relevantan programski dokument.

Ovako, ništa se od toga nije dogodilo. 

Premda je Ranko Ostojić pune četiri godine bio potpredsjednik Vlade, a puno dulje od toga potpredsjednik SDP-a. I mnogi će reći, desna ruka Zorana Milanovića.

Da je barem u tom periodu imao priliku učiniti nešto za državu, stranku, ljevicu i za žene.

Protiv Vatikanskih ugovora

Ali eto, sada dolazi novo vrijeme. Sada Ranko Ostojić poput brzog vlaka ulazi u kampanju za predsjednika SDP-a s programom koji uključuje sve one točke od kojih je njegov SDP godinama bježao. 

Prije nepunih mjesec dana, na upit novinara, SDP je iznio službeni stav stranke da se protivi reviziji Vatikanskih ugovora. Je li to bio i Ostojićev stav ili samo Milanovićev stav?

Prije mjesec dana SDP kandidirao sramotno malo žena na svojim izbornim listama. Je li se Ostojić pobunio protiv toga? Javno ili interno?

Godinama se lokalnim organizacijama upućuju napuci iz stranačke centrale na Iblerovu trgu, uključujući i rušenje kandidature Davora Bernardića za zagrebačkog gradonačelnika. Što je Ostojić poduzeo da se tome stane na kraj?

Godinama SDP nije producirao niti jedan relevantan programski dokument. Je li Ostojić možda inicirao njegovo donošenje?
Pa ako je tome tako, zbog čega Ranko Ostojić sada tako vehementno izlazi sa svim tim prijedlozima, gazeći i pljujući po svemu onome što je radio ili pomogao raditi u vrhu SDP-a? Pa i po samome sebi...

Ljevičar u duši... Ali ne i na vlasti

Ako se Ranko Ostojić kao praktički drugi čovjek stranke i Vlade godinama, čak i u četiri godine na vlasti, nije uspio izboriti za reviziju Vatikanskih ugovora, za ženske kvote, za samostalnog lokalnih organizacija, za programsku profiliranost SDP-a, to onda znači da je SDP godinama bio u rukama jednog diktatora, Zorana Milanovića.

S kojim se Ostojić, kako vidimo iz njegovih predizbornih poruka, suštinski nije slagao, ali je ipak popuštao, šutio, pa i branio tu politiku. On je u duši htio ići u lijevo, ali eto, Zoran je vodio stranku u desno, gubeći izbore jedne za drugima i vraćajući u život HDZ i dovodeći na vlast klerikalnu fašistoidnu desnicu, pa je onda i Ranko krotko slijedio ritam. 

Gledano izvana, ne može se reći da Ranko Ostojić kao visokorangirani dužnosnik stranke nije bio u poziciji da može utjecati na njezinu politiku. Osim toga, u SDP je, kako se jučer pohvalio, ugradio 26 godina svog života. 

No, sada Ostojić otkriva da slobodno djelovanje u SDP-u zapravo nije bilo moguće, da nisu prolazile (fantomske) inicijative visokorangiranih SDP-ovaca, da je Ostojić bio ignoriran ili možda preglasavan. Da su se slijedili napuci centrale čak i na samom Iblerovu trgu. 

A on je kao dobar vojnik šutio i trpio.

Nije bio disident

Da bi sada, poput stranačkog disidenta jandrokovićevskog tipa, jedva dočekao priliku da u kampanji za njegova nasljednika izađe sa svime onime što ga je godinama tištilo.

Nigdje, međutim, nije zabilježeno da je Ranko Ostojić bio disident. Da je bio stranački buntovnik. Da je u Vladi bio nekakav zadrigli ljevičar. Niti je zabilježeno da se borio za ženske kvote, za reviziju Vatikanskih ugovora (makar načelno), za građanski odgoj u školama, niti protiv - kako ih je jučer nazvao - "naputaka iz centrale na Iblerovu trgu".

"U stranci", poručio je Ostojić na predstavljanju svog programa, "postoji nedostatak komunikacije, već dugo traje zapostavljanje članova i zapostavlja se ono najvažnije - drugarstvo".

I opet, što je Ranko Ostojić poduzeo protiv tog "zapostavljanja članova i drugarstva"? Ako nije ništa poduzeo on, tko je to mogao učiniti umjesto njega? I tko je za to kriv? Možda njegov drugarski šef Milanović?

Naravno da Ranko Ostojić, prvopomazani Milanovićev nasljednik, sada čini sve da se što više udalji od predsjednika stranke, te da se što više približi stranačkoj, ali i nacionalnoj ljevici. 

On će to učiniti prvi i učinit će to najglasnije, kako bi svi oni koji to naprave sutra zvučali samo kao blijede kopije.

Vjerodostojnost je samo za HDZ

Ali gdje je u tome vjerodostojnost? Ili je to proskribiran termin rezerviran samo za šefa HDZ-a? SDP se s time neće previše opterećivati.

Ljevica, kojoj se Ostojić sada vraća, propala je upravo za vrijeme i zbog Milanovićeva i Ostojićeva vođenja SDP-a. SDP je zapostavljen dok su njime drmali Milanović i Ostojić. Zapostavljene su žene, zapostavljeni su lokalni ogranci, zapostavljeni su programski dokumenti... 

I ostat će zapisano da se sve to događalo dok je Ranko Ostojić držao svijeću Zoranu Milanoviću.

Ukratko, SDP je imao priliku provesti sve ovo čega se Ostojić sada primio u svom izbornom programu. 

Zbog toga je pomalo glupo postaviti pitanje trebaju li članovi SDP-a držati Ranka Ostojića za riječ. Kad se ne zna koji je pravi Ostojić: onaj Milanovićev ili onaj koji pretendira na Milanovićevo mjesto?

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message