Pupovac je HDZ-ov neprijatelj broj 1. Baš kao i prijatelj broj 1

Milorad Pupovac HDZ-ov je neprijatelj broj 1.

Istodobno, Milorad Pupovac HDZ-ov je prijatelj broj 1.

U ovom dogovorenom ratu Pupovac se pravi da napada, HDZ se pravi da s brani, a na kraju svatko je ispunio svoju svrhu i opravdao svoju funkciju.

Pupovac malo svojim glasovima pomaže HDZ-u da se održava na vlasti i provodi svoju politiku, a malo svojim napadima, kritikama i optužbama pomaže HDZ-u da popravi svoj rejting u javnosti, naročito na desnici.

Jer, da nema ovakvog HDZ-a i ovakve Hrvatske koju Pupovac naziva "faktorom nestabilnosti" na Balkanu, optužuje za promoviranje ustaštva i kreiranje antisrpske klime, nikome ovakav Pupovac zapravo ne bi bio potreban.

A da nema ovakvog Pupovca, koji ujutro diže ruku s HDZ-om, a popodne optužuje HDZ za ustaštvo, Plenković ne bi dobio priliku bildati svoje hadezeovske mišiće, ustajući u obranu hrvatstva i ispaljujući izjave kako je "nedopustivo uspoređivati modernu Hrvatsku s NDH".

Plenki sa sedam kora

Ako je Plenković bio u problemu kod svojih članova, birača i jataka s desnice zbog toga što mu Pupovac drži leđa i diktira politiku, Pupovčevi napadi pomažu mu da se pred desnicom, pred Katoličkom crkvom, braniteljima i nadasve suparnicima u stranci, pokaže kao HDZ-ovac sa sedam kora.

Onaj kojeg je Pupovac hvalio kako ga "suhim zlatom treba platiti" sada se brani od Pupovčevih optužbi da je njegova Hrvatska proustaška i uzrok međunacionalnih netrpeljivosti. Tko se tuče, taj se voli.

Jutros je SDSS otkazao press konferenciju u Hrvatskom saboru, a Pupovac je po tko zna koji puta poručio kako će "odlučiti o daljnjim koracima".

Dakle, sve je pod kontrolom. Svatko radi ono što mora.

Pupovac i ustaše

Pupovac opravdava svoju funkciju ekskluzivnog zaštitnika srpske manjine koju, eto, mora braniti od iste one Vlade koju podržava u Saboru. Nije se bunio dok je Plenković na izbornu listu HDZ-a 2016. godine postavio Zlatka Hasanbegovića, povijesnog revizionista i ustašonostalgičara, a sada upozorava da moderna Hrvatska sliči na NDH.

Pa se Plenković, promotor "dvostrukih konotacija", brani kako to naprosto ne može biti istina.

Premijer također radi ono što se mora: brani se od kritika zbog porasta međunacionalne nesnošljivosti, a onda na takvoj društvenoj klimi on i njegova stranka baziraju opstanak na vlasti.

Kao što ga temelji na Pupovčevim glasovima u parlamentu.

Tko brani Hrvate, a tko Srbe?

Milorad Pupovac zna recept. Već petnaest godina, s kratkim prekidima, drži HDZ na vlasti i gotovo isto toliko godina žali se da su Srbi ugroženi, da su izloženi napadima i da loše žive u državi koju vodi HDZ.

Recept zna i Plenković. Što ga Pupovac više napada, to on osvaja više glasova u biračkom tijelu desnice s kojim ima veliki problem. Još ako se u ovaj cirkus uključi i Aleksandar Vučić, a Plenković s drugovima ustane u obranu i zaštitu hrvatstva i Hrvatske, rejting leti u nebo.

Tko brani Srbe ako ne Pupovac? Tko brani Hrvate ako ne HDZ?

I vuk sit, a ovce na broju. 

U promociji nacionalne, a ne građanske politike, prirodno je da nacionalna pitanja postaju ekskluzivno politička, a da se na nacionalnim sukobima skupljaju politički bodovi stranaka i opcija koje se promoviraju kao ekskluzivni zaštitnici Hrvata ili Srba.

Pojednostavljeno, nacionalni sukobi oko parkinga prelijevaju se na nacionalne obračune na političkoj sceni.

A kad se na nacionalnim temama gradi politika, onda se na nacionalnim trvenjima skupljaju bodovi.

I tako, Milorad Pupovac može uživati u poziciji HDZ-ova prijatelja broj 1 i HDZ-ova neprijatelja broj 1.

Tko se tuče taj se voli

Savez sa SDSS-om i Pupovčevo pokroviteljstvo služe Plenkoviću za konsolidaciju većine i peglanje imidža u očima međunarodne javnosti. Sukobi i svađe s Pupovcem pomažu konsolidaciji stranačke baze i peglanju imidža u očima svih HDZ-ovih jataka u društvu, od Crkve do branitelja.

Pupovčeva pozicija predstavnika ugroženih Srba jača njegovu i poziciju njegove stranke u biračkom tijelu, produbljuje njegov utjecaj na vlast i na političku scenu, a i afirmira njegovu poziciju prema međunarodnoj javnosti, a naročito prema vlastima u Beogradu.

Na koncu, od svega toga najmanju korist imaju Hrvati i Srbi, a najveću oni koji se predstavljaju kao njihovi ekskluzivni zaštitnici. 
To ne vrijedi od jučer. To vrijedi od početka devedesetih. 

I zbog toga smo tu gdje smo sada. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.