Sve to tjera nas da dijelimo sebe i sve ono što nismo ni znali o sebi. I da upijamo sve ono što nam daje druga osoba. Osjećamo se shvaćenima, osjećamo se pronađenima. Razumijemo jedno drugo i imamo osjećaj kako nas nitko nikada prije nije tako razumio.

S vremenom na red dolaze oni sa žudnjom iščekivani razgovori o seksu, o tome tko što voli. Otkrivamo jedno drugo na još jedan nov i uzbudljiv način. Ali otkrivamo i informacije o prethodnim romantičnim i seksualnim odnosima.

Ponekada u tim trenucima neki od nas dožive neugodan trzaj u predivnome snu zvan retrospektivna ljubomora.

Retrospektivna ljubomora relativno je česta, ali se o njoj ne priča puno. Mnogi od nas se srame priznati da su je osjećali, a drugi je jednostavno ne razumiju ili ne prepoznaju.

U velikom broju situacija javlja se na početku odnosa, ali tek nakon što sa partnerom stvorimo emocionalnu povezanost. Kada se stvore dublji osjećaji i kada se obvežemo jedno drugome, odnosno, kada počnemo osjećati da partner pripada nama.

Ponekada se, iznenada, javlja i u kasnijim fazama odnosa. Primjerice, kada nakon nekoliko godina ili nekoliko desetljeća odnosa otkrijemo fotografiju ili ljubavno pismo bivše ljubavi našeg partnera koje u nama izazove oluju neugodnih osjećaja.

Ti osjećaji su u većini situacija prolazni, no ponekada se mogu pretvoriti u problematične misli koje se negativno odražavaju na naše trenutne odnose.

Retrospektivna ljubomora javlja se i kod muškaraca i kod žena, ali muškarce češće zabrinjava općenito seksualno iskustvo njihove partnerice, a žene su selektivnije i obično iz povijesti svog partnera odabiru jednu ili dvije partnerice i zabrinjavaju se oko snage emocionalne povezanosti s njima i kvalitetom njihove veze.

Retrospektivna ljubomora često počinje time što jedan partner ispituje drugoga o seksualnim aktivnostima ili drugim ponašanjima u prethodnom odnosu ili svim prethodnim odnosima.

To ispitivanje može nalikovati anketi „S koliko si muškaraca spavala?“, „Što si mu dala da ti radi?“, „Što si ti njima radila?“, „Gdje ste se seksali?“

Ili „Zašto si spavao s njom?“, „Jesi li je volio?“, „Jesam li ja bolja od nje?“, a s vremenom može prerasti u optuživanje.

Budući da optuženi partner nikada ne može ništa dokazati jer je prošlost prošla, u glavi partnera koji optužuje stvara se logički problem koji je vrlo teško razriješiti.

Partner koji osjeća retrospektivnu ljubomoru često sam ne zna riješiti problem koji je logički gledano već riješen jer prethodni odnosi više ne postoje i ne predstavljaju prijetnju. Prošlost možda ne postoji u stvarnosti, ali je iz emocionalne perspektive ta prošlost živa i vibrantna.

Situaciju dodatno može zakomplicirati eventualna krivnja ili sram optuženog partnera zbog vlastite seksualne i romantične prošlosti i koji se zbog toga zapliće u odgovaranja i opravdavanja.

U podlozi tog logičkog problema kod osobe koja osjeća retrospektivnu ljubomoru nalaze se poteškoće sa osjećajem vlastite vrijednosti i proizlazeće nesigurnosti.

A GDJE JE HRABROST? Odnosi su nam puni drame, kao da o njima učimo iz sapunica

Obično je prisutan strah da partner koji optužuje iz nekog razloga nije dovoljno dobar. Taj strah postaje uvjerenje kako optuženi partner potajno želi biti sa svojim bivšim partnerom ili partnerima koje smatra privlačnijima, pametnijima, sposobnijima, ljepšima, boljim ljubavnicima i slično. Što više optuženi partner inzistira da nije tako, to je onaj koji optužuje uvjereniji da ga partner laže  i skriva pravu istinu.

S jedne strane, mi uistinu mnogo toga možemo saznati o našim partnerima gledajući kroz prizmu njihove prošlosti i možda su neka od njihovih prijašnjih seksualnih ili emocionalnih ponašanja nešto sa čime se mi ne znamo, ne možemo ili ne želimo nositi. To je sasvim u redu i ljudski.

S druge strane, retrospektivna ljubomora može biti bazirana na relativno nevinim i razumljivim ponašanjima te sama po sebi prošlost našeg partnera nije dovoljan razlog da odnos i završimo usprkos tome što nam šapuću plašljivi glasovi iz našeg uma.

Naši partneri nisu naše vlasništvo i sve ono što su činili u prethodnim vezama i odnosima nema veze sa nama niti bismo ih zbog toga trebali posramljivati, a ako preko nečega uistinu ne možemo prijeći, tada bismo trebali potražiti nekoga čija će nam seksualna i romantična prošlost biti prihvatljivija.

Istina je ta da nas oblikuje i naša seksualna i romantična prošlost i ne bismo niti na svoju niti na partnerovu prošlost trebali gledati kao na beznačajnu, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da se radi o prošlosti.

Isto tako, mi više nismo iste one osobe koje smo bili kada smo prvi puta imali seks ili kada smo prvi puta voljeli, a nisu to niti naši partneri.

To što su naši partneri uživali u seksu za jednu noć ili su voljeli nekog drugog, ne znači da nisu sposobni biti u ozbiljnom monogamnom odnosu sa nama u ovom trenutku.

Snažna retrospektivna ljubomora odraz je stalnog prebiranja po prošlosti i može značajno narušiti odnos i dovesti do njegovog prekida. Pretpostavlja ideju vlasništva nad partnerom, čak i u periodu života kada se nismo niti poznavali.

Zdrav odnos dvoje ljudi može izdržati i preživjeti brojne izazove i krize, ali isto tako svaki odnos u svome tijeku može doseći točku pucanja. Ako se udaljimo od partnera, ako smo stalno uznemireni, ispitujemo, optužujemo, kažnjavamo partnera zbog njegove prošlosti.. na kraju ćemo tog partnera i otjerati od sebe.

Povezani tekst Čemu služe bivše ljubavi.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.