"Naš je humor poseban", pohvalio se nedavno Luka Bebić. Je li onda Sanaderova opaska na suđenju "Jel znaš da je zimi hladnije nego liti" bio još jedan vic ili šifra?
"Naš je humor poseban, to su naši domaći vicevi koji drugima često nisu smiješni", pohvalio se Luka Bebić prije tri godine u čuvenom intervjuu tjedniku Globus.
Tada je novinara Darka Hudelista upozorio da bi se "iznenadio kako Sanader i on razgovaraju i kako se šale i smiju".
Najdraža im je fora bila kako su nekakvom Stipi u gostionici zamijenili kapu, pa mu je glava "jučer bila otekla, a danas više nije". A umirali su od smijeha i na viceve o Stipi i ćuki. "Kakvi ćuko? Ko je reka ćuko?", i sve nadugo i natenane, na što su se Ivo i Luka odvaljivali od smijeha. "A svi drugi gledaju bijelo", kaže Bebić.
Tako su svi bijelo gledali kad je Ivo Sanader na suđenju za aferu Planinska svom prijatelju Luki Bebiću prije njegova svjedočenja došapnuo: "Je l' ti znaš da je zimi hladnije nego liti?".
I opet se nitko nije odvalio od smijeha.
Banalna ili suptilna?
Da bi nakon toga Bebić izjavio kako on osobno nije znao ništa o spornoj prodaji, dok je za Sanadera rekao da je bio "jako ljut" i "govorio da se nema što razgovarati o kupovini neke zgrade".
Međutim, upravo je ta rečenica koju je Sanader usput došapnuo prijatelju Bebiću dominirala u izvještajima sa suđenja. Bila je toliko banalna da je sigurno imala neko skriveno značenje. Naime, čak i Luka Bebić zna da je zimi hladnije nego ljeti, premda smo imali prilike čuti da je Sanader u vrijeme kad se nalazio na vrhuncu moći svoje podanike često znao uvjeriti i da je "ljeti hladnije nego zimi".
Pa su oni primili to na znanje, skrušeno pognuli glavu i kratke hlače zamijenili šalom i rukavicama. Odnosno, prodali zgradu, zapakirali lovu, sakrili slike, sklopili posao, zaposlili koga treba, potplatili koga treba.
Što se onda krilo iza ove Sanaderove naizgled banalne primjedbe Bebiću?
Tajni šifrarnik
Još jedan od njihovih viceva koje nitko ne razumije? Neka nostalgična šala o Stipi i ćuki? Ili pak šifra iz špijunskog repertoara čije rješenje se nalazi na 143. stranici "Moby Dicka"?
Naime, slične šifre već su se koristile u tom miljeu. Recimo, u čuvenim Petračevim pismima pronađenim kod pokojnog Ive Pukanića otkrili smo pravi šifrarnik u kojem se Ratka Mačeka nazivalo "Onim kojeg si vozio u Mercedesu Eurolinea", Mladen Bajić bio je "Onaj kojeg boli zub", a Stjepan Mesić običan "Kaktus".
Bila je to zabavna literatura, nešto kao John Le Carre.
Sam Hrvoje Petrač bio je manje tajnovit kad je nakon svog uhićenja u Grčkoj 2005. godine iz sudnice poslao poruku u kojoj je "svojem prijatelju Smradaneru zaželio mnogo, mnogo sreće u njegovu političkom samoubojstvu".
Bilo je to više "Lice s ožiljkom".
U banani
Ni Sanader nije u svojoj karijeri baš bio pretjerano tajnovit. Možda nam nije točno objasnio zašto je pobjegao s premijerske pozicije, ali nam je zato vrlo jasno poručio da smo "u banani", a dva mjeseca uoči bijega od DORH-ove optužnice s Mirogoja je poručivao predsjedniku Mesiću da pazi što priča jer bi mogao "Uskok uskočiti kod njega i njegovih".
Nije baš bilo suptilno, zar ne?
Pa otkud onda ovakva suptilnost na današnjem suđenju, ako se uopće radi o suptilnosti, a ne banalnosti? Kome je ta poruka bila namijenjena: samom Bebiću ili nekom drugom? I još važnije, što je ta poruka koja se našla na naslovnicama svih portala zapravo značila?
Ili se sve svodilo na šalu starih pajdaša.
Glupasti ili lukavi
Na izraz tog posebnog humora koji nije bio smiješan nikome osim samom Sanaderu i Bebiću. "Možda bi vam bili malo glupasti da vam ih ispričam", objašnjavao je svojedobno Bebić novinaru Hudelistu.
A upravo je takva, naime glupasta, ispala današnja konverzacija bivšeg predsjednika Sabora i Vlade. Bitno je samo da su se oni razumjeli.
Mi imamo druge viceve koji nisu smiješni. Recimo, onaj o izlasku iz krize iduće godine. To je taj "posebni humor koji nitko ne razumije".
