Ovog tjedna Željko Kovač osvrnuo se na pregovore vlasti i Sindikata javnih službi. Koliko su svi akteri ovih pregovora svjesni aktualne gospodarske situacije?
U trenutku dok pišem ovaj tekst Vlada i sindikati u tišini se pripremaju za pregovore koji će početi ovaj tjedan. Obje strane najavile su oštro suprotstavljanje i prije početka otvaranja pravih pregovora. Svaka strana u medijima obrazlaže svoja početna stajališta. No u medijima je slabo ili nikako zastupljen glas poduzetnika. Onih koji proizvode i posluju mimo države.
Pogledajmo činjenicama u oči
U našoj zemlji radi cca. 1.468.000 ljudi. Od tog broja u državnim tvrtkama radi 100.000, a u javnoj upravi 290.000 djelatnika. Dakle gotovo 400.000 ljudi radi u tvrtkama kojima upravlja država. U realnom sektoru, dakle kod poduzetnika raznih djelatnosti, od poljoprivrednika do d.d. društava, radi više od 1.068.000 ljudi. Od tog broja oko 250.000 su poljoprivrednici. 800.000 zaposlenika u privatnom sektoru ima oko 700 kuna manju plaću od državnog prosjeka koji iznosi, po službenim podacima, 5.463 kune. Ako se usporedi plaća u realnom sektoru s plaćama u javnoj upravi, koja ima prosječnu plaću od 6.231 kunu, tada je razlika još veća. Uz navedene prosječne iznose plaća, djelatnici pod državnom kapom redovito primaju regrese, božićnice te ostvaruju niz beneficija koje djelatnici u realnom sektoru mogu ostvariti samo ako pozitivno posluju. Neke od tih beneficija su novčane naknade za odvojeni život, besplatno školovanje, izvanredne naknade u slučaju bolesti, službeni mobiteli, službeni automobili... Jasno to se ne odnosi na sve službenike u državnim tvrtkama i javnoj upravi već za određene kategorije, ali to se ipak mora spomenuti.
Iz ovih podataka vidi se nesrazmjer u plaćama i beneficijama do kojih je dovela dosadašnja državna politika. Rast plaća u državnim tvrtkama, a pogotovo u javnom sektoru bio je daleko veći od realnog rasta plaća poduzetnika. Novac za takav rast plaća javne uprave, a moram istaknuti i sanaciju gubitaka u državnim tvrtkama, osiguravaju poduzetnici iz realnog sektora plaćajući poreze, doprinose, te neporezne oblike nameta države kao što su naknade za HGK, Hrvatske Šume, Hrvatske Vode itd.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Da li je to održivo?
Da li je to održivo? Ne, nije. Nije održivo, moralno niti ako želite pravedno tražiti od posrnulog gospodarstva da teško zarađenim novcem plaća nečije nerazumijevanje sadašnje gospodarske situacije u zemlji.
Prateći istupe i izjave pregovarača koji će zastupati državne i javne službenike nisam siguran da čuju i vide u kojem je stanju gospodarstvo. Zaključujem to iz izjava nekih čelnika sindikata. Posebno me zabrinula izjava pročitana na portalu Nezavisnih sindikata Hrvatske. Citiram: "Nabraja se što sve imaju zaposleni u javnom i državnom sektoru, a ovi u privatnom sektoru ne. Pa, čekajte malo! Zar ne bi onda trebali napasti privatni sektor?Pa, bože, kao da je nenormalno imati pauzu za ručak! Ljudi se moraju opravdavati ako imaju kolektivni ugovor. Sutra će vam prigovarati i bit će čudno ako imate redovnu plaću", kaže Željko Klaus, završen citat. Toliko o razumijevanju sadašnjeg gospodarskog trenutka.
Ipak izgleda da su neki u sindikatima počeli malo drugačije razmišljati. Spomenka Avberšek, čija su uvjerenja meni ponekad neprihvatljiva, iznijela je na sastanku o ukidanju prava za javne službe, čitav niz problema koji opterećuju hrvatsko zdravstvo, a i društvo u cjelini. Tim istupom pokazala je da ima sindikalnih vođa koji ispravno tumače sadašnje stanje u gospodarstvu i javnim službama. Taj istup daje nadu.
Gospodarstvo je na koljenima. Po posljednjim podacima, recesija ponovo uzima maha te je sve više poduzetnika koji obustavljaju poslovanje jer ne mogu izdržati udar novog vala recesije.
Razgovarajući s poduzetnicima i njihovim djelatnicima stekao sam dojam da nitko ne osporava važeće kolektivne ugovore. Ono što ih zabrinjava je nerazumijevanje sadašnjeg gospodarskog trenutka. Nerazumijevanje onih koji se grčevito bore za svoja prava koja su u ovom trenutku teško ostvariva. Poduzetnici su shvatili da Vlada razumije njihov položaj i da raznim mjerama pokušava smanjiti teret gospodarstvu. Te mjere za sada nisu dovoljne ali barem se krenulo u ispravnom smjeru. Isto se očekuje i od onih koji koriste državni proračun za ostvarenje svojih plaća i prava. Poduzetnici nude i neka rješenja kao što su zamrzavanje prava na određeno vrijeme i odricanje od nekih prava koja neće životno ugroziti korisnike te smanjenje prava ali te sugestije ne padaju na plodno tlo.
Poduzetnici poručuju pregovaračima: Budite svjesni gospodarskog trenutka jer ako ustrajte na svojim stavovima Vlada može povući tri poteza kao što su smanjenje vaših plaća, otpuštanja ili povećanje nameta onima koji vas financiraju - dakle nas poduzetnika. Povećanje nameta ne možemo više izdržati te preostaju samo dva rješenja koja idu vama na štetu jer ova je Vlada, barem prema prvim potezima, odlučna oporaviti gospodarstvo te više neće povećavati namete.
U koliko se ne nađe kompromisno rješenje posljedice će biti kobne te će se odraziti u daljnjem slabljenju privatnog sektora i još bržem zaduživanju države urušavanjem zemlje na ljestvici konkurentnosti. Veće plaće za oko 400 tisuća ljudi zaposlenih u raznim oblicima javnog sektora, nego za 800 tisuća zaposlenih u privatnom sektoru jedan su od najvećih hrvatskih apsurda. S druge strane takva rješenja održavaju još malo na životu hrvatsku ekonomiju utemeljenu na potrošnji. No, to ima rok trajanja i on se bliži kraju.
Na kraju poruka poduzetnika pregovaračima je: “Ne grizite ruku onima koji vas hrane”!
P.S. Imali smo takvih situacija u prošlosti. Možda vam nije poznato, ali tadašnje vladajuće strukture donijele su uredbu da prosječne plaće u javnim službama i službama koje se financiraju iz državnog proračuna mogu iznositi 98 posto od prosjeka plaće u realnom sektoru. Nije bilo pregovaranja, izvukli smo se...
O autoru
Željko Kovač je direktor i vlasnik Centra za poduzetništvo Zagreb i u svojoj dugoj karijeri savjetovanja i rada na podizanju i usavršavanju poduzetničkih projekata ima preko 200 uspješno pokrenutih tvrtki i poduzetničkih projekata. Centar za poduzetništvo Zagreb osnovan je 1989. godine i jedna je od vodećih hrvatskih tvrtki usmjerenih na pružanje savjetničkih usluga u organizaciji i provođenju poslovnih modela institucija i tvrtki, pripreme financiranja poslovnih pothvata te provođenje obrazovanja poduzetnika i djelatnika državnih institucija.
