Sistematizacija je i druga, magična riječ za uhljebljavanje

Imamo popunjenih tek 68 posto sistematiziranih, predviđenih radnih mjesta. Pravda se tako glavni državni inspektor Andrija Mikulić nakon što je otkriveno da u Državnom inspektoratu ima predviđeno zapošljavanje gotovo 2000 ljudi iako ih sad tamo radi oko 1500. Zašto bi netko predvidio više mjesta za poslove nego što je potrebno? Zašto su sva ministarstva u prosjeku popunjena s 80 posto predviđenih radnih mjesta? Nekoliko je razloga za taj uobičajeni manevar. Prvi je da svaki ministar, čelnik i dužnosnik može reći kad počne zapošljavati da još ima manje nego što to zahtijeva službeni dokument. Redom će prešutjeti da je upravo on takav dokument predložio.

Dakle, uvijek mogu reći da im nedostaje ljudi iako ukupni broj zaposlenih u javnim i državnim službama raste. Ali imaju još dva, puno važnija razloga koji su usko povezani. Kad se promijeni vlast, kad dođe netko novi, treba skloniti prethodnike. A iako se prethodna vlast zaklinjala da je dovela stručnjake, novi imaju još veće. A starima je teško dati otkaz. I zato je uvijek dobro imati neko mjesto u zapećku, neku predviđenu praznu kućicu u koju će otići nepodobni i osloboditi mjesto podobnima. Ali ima još jedan razlog koji je prof. Ivan Koprić otkrio u svojem istraživanju prije nekoliko godina. Voditelji odjela ili odsjeka koji su radili u državnoj službi znali su uopće ne imati nikoga kime bi upravljali!

To je u stvarnosti. Na papiru je ispod njih, po sistematizaciji, bilo troje ili petero ljudi. Tako je vladajuća garnitura mogla imenovati svojega čovjeka na šefovsku funkciju, s boljom plaćom. Jer da nije bilo sistematiziranih podređenih radnih mjesta, ne bi on kome imao biti šef! I nema veze što de facto nema ljudi kojima su nadređeni. I zato je mreža hrvatske birokracije zapetljanija i otpornija od bilo kojega gordijskog čvora. A kad ni čuvena sistematizacija ne omogući uhljebljavanje, onda smo na suđenju Bandiću čuli recept: “Izmislit ćemo radno mjesto”.