Rumunjski je val osvojio i dio filmofila zasićenih holivudskim skupim projektima - novi je val potpuna suprotnost blockbusterima. Prema riječima Razvana Radulescua (koji baš i nije oduševljen terminom novi val) jednog od scenarista filmova "Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana" (Zlatna palma u Cannesu) i najpoznatijeg novovalnog uratka "Smrt gospodina Lazarescua" (redatelj Cristi Puiu) rumunjski je film eksplodirao iz dva razloga.

Prvi je želja za promjenom percepcije rumunjske kinematografije - velike teme zamijenile su sudbine običnih ljudi i njihova, često bolna, realna svakodnevica. Drugi razlog je nedostatak novca odnosno ignoriranje institucija za nove, mlade autore. Manjak novca jedan je od razloga realizma rumunjskog novog vala. Ako je suditi prema televizijskoj seriji "Sjene" mračne teme i surovost rumunjskog filma prelio se i na televizijske serije.

Glavni antijunak "Sjena" je Relu (izvrsni Serban Pavlu). Relu je obiteljski čovjek, taksist. Često odsutan od kuće, pokušava obitelji pružiti bolji život. Reluov život ima i naličje - mirni taksist radi za Kapetana, lokalnog kriminalca koji ima velike ambicije. Utjeruje dugove i u tome je efikasan i brutalan. Obitelj ne zna za drugi Reluov posao - kriminalci ne znaju za Reluovu obitelj. Stvari su pod kontrolom sve do trenutka kada nestaje granica između dvaju života. Tajne izlaze na površinu i jedan život postaje veliki izazov za Relua.

"Sjene" nas vode na ulice Bukurešta, prikazuju tranzicijsku (kada će tranzicija završiti nitko ne zna - ne odnosi se to samo na Rumunjsku) svakodnevicu koja, barem što se tiče protagonista serije, nije ugodna i optimistična. Nasilje i kriminal vladaju ulicama, policija je korumpirana. Vlada zakon ulice. U takvom okruženju nastoji (pre)živjeti Relu.

Taksist, obiteljski čovjek istovremeno i brutalni utjerivač dugova. Ekipa kriminalaca kojoj pripada Relu i kojima zapovijeda Kapetan nema veze s glamourom mafijaša kakve često imamo prilike vidjeti na filmu i televizijskim serijama. Ovo su kriminalci iz susjedstva, ali često brutalniji i nemilosrdniji. Nasilje je žestoko, eksplicitno prikazano (scena krajem prve sezone s Reluom u kadi vrhunac je brutalnosti prve sezone), ali nimalo pretjerano ili forsirano. Od likova koje pratimo teško je očekivati nešto drugo.

Dvostruki život glavnog (anti)junaka donekle funkcionira sve do trenutka kada se otkriju tajne - tada "Sjene",uz kriminalističku priču, postaje i obiteljska drama. Reluova situacija je neizdrživa - očekivanja Kapetana su velika i ona se ne smiju iznevjeriti. Nasuprot Kapetana je obitelj - supruga je, očekivano, prestravljena muževim dodatnim poslom (posebno kada se i sama uvjeri kako Relu obavlja posao). Autor serije znalački nijansira likove te propast glavnog protagonista. No, "Sjene" je daleko od predvidljive serije - finale prve sezone donosi neočekivan rasplet. Zapravo dodatni zaplet u ionako kompliciranoj situaciji.

Serban Pavlu izvrstan je u ulozi Relua - čovjek koji izgleda i često se i ponaša kao da mu je svega dosta uvjerljiv je i zbog Pavluovog izražajnog lica na kojem je nemoguće vidjeti osmjeh. Ništa čudno, obzirom na životna iskušenja s kojima je suočen svakoga dana Relu ima malo razloga za smijeh. Izvrsnu ulogu je ostvarila i Maria Obretin u ulozi, iz mnogih razloga, frustrirane Reluove supruge Gine. U nekim scenama glumica podsjeća na Marion Cotillard - izgledom, ali i snagom glumačkog izričaja.

"Sjene" imaju i duhovitih trenutaka - crni humor ponekad je način na koji se likovi bore protiv olovne svakodnevice. Čini se da je autor serije ljubitelj Tonya Soprana. Detalj koji se odnosi na Relua posveta je velikom Tonyu.

Bez obzira na bogatstvo recentnog kvalitetnog serijskog programa koji nam dolazi iz SADa, "Sjene" se ne propuštaju. Rumunjska serija o čovjeku razapetom između obitelji i tajnog, kriminalnog života sirov je i brutalan prikaz društva u tranziciji. Tranziciji koja i dalje traje.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.