Skoro jedna trećina dostupnih lijekova je prirodnog podrijetla
Morfin, snažan analgetik izoliran je iz maka, koristi se za ublažavanje najtežih oblika boli, aspirin je nastao uz pomoć vrbe, a mikroorganizmi stvaraju antibiotike
Urednica portala Naturala.hr i fitoterapeutkinja Andrea Šitum svakog tjedna donosit će savjete za borbu protiv neprijatelja zdravlja. Ovoga puta osvrnula se na porijeklo lijekova.
Unatoč tome što se ljudi biljkama liječe tisućljećima, ponekad mi se čini da u našem društvu prevladava opći stav kako liječenje ljekovitim biljem i ostalim pripravcima prirodnog podrijetla, ustvari i nije pravo liječenje. Niti šteti niti pomaže - rekao bi naš narod.
Pritom se zaboravlja kako je više od trećine dostupnih lijekova upravo prirodnog podrijetla. Morfin, snažan analgetik izoliran iz maka, koristi se za ublažavanje najtežih oblika boli. Izolacijom spojeva koje sadrže tisa i zimzelen dobivamo citostatike za borbu protiv zloćudnih bolesti. Mikroorganizmi stvaraju antibiotike. Kardioaktivni glikozidi, lijekovi za srce, izdvojeni su iz digitalisa.
Znanstvenici su nadahnuće za sintezu aspirina pronašli u spoju iz vrbe, a morfin, snažan analgetik iz maka, koristi se za ublažavanje najtežih oblika boli
Znanstvenici su nadahnuće za sintezu aspirina pronašli u spoju izoliranom iz vrbe. Primjera je mnogo, a u novije vrijeme, klikom kompjuterskog miša, dostupna su vrlo ozbiljna znanstvena istraživanja koja govore u prilog liječenju pripravcima prirodnog podrijetla. Pa zašto onda ponekad postoji stav da biljka niti šteti niti pomaže?
U ljekarnama ćete pronaći veliki broj biljnih lijekova i dodataka prehrani, prirodna kozmetika postaje sve popularnija, koriste se i eterična ulja, međutim, je li doista sve što nosi pridjev prirodno zaista takvo i hoće li koristiti zdravlju i ljepoti našeg tijela? Čini se da upravo u tom grmu leži zec jer kako bi prirodni pripravak bio djelotvoran, treba zadovoljiti nekoliko kriterija – kvalitetu, ispravnu dozu i način uzimanja. U američkoj studiji provedenoj prije nekoliko godina dokazano je kako su od 11 preparata ehinaceje samo njih četiri imala kvalitetu i sastav jednake onima ispisanim na etiketi. Čini se kako su nesavjesni proizvođači, slaba informiranost i pogrešna upotreba pridonijeli razmišljanju kako nas biljke ne mogu liječiti. Možda je ipak došlo vrijeme da se stvari promijene?
