Proteklih mjeseci, Zoran Milanović se ljutio na Josipovića zato što daje podršku vukovarskom Stožeru. Sad uživa gledajući kako se Josipović ljuti na stožeraše
Sve donedavno, premijer Zoran Milanović ljutio se na predsjednika Ivu Josipovića zato što daje podršku vukovarskim stožerašima u vezi uklanjanja dvojezičnih ploča.
Optuživao ga je da svaki puta kad se tenzije u Vukovaru malo smire, on svojim pozivom na pregovore oko traženja "novih modaliteta u primjeni Ustavnog zakona o pravima manjina" oslabi argumente Vlade i udahne novi polet stožeraškim prosvjedima. Mjesecima je odbacivao predsjednikove apele za pregovore, tvrdeći kako ne želi imati posla s onima koji udaraju na zakone i na institucije ove države.
U ratu s premijerom koji je upozoravao na opasne, pa i pučističke namjere Stožera, Tomislav Josić mogao je računati na simpatije predsjednika države.
Da bi se preko noći sve okrenulo naglavce.
Tko sije uvrede, žanje osvetu
Milanović je ipak sjeo za stol s Tomislavom Josićem i obavio par rundi pregovora koji su rezultirali čak i povlačenjem specijalne policije iz Vukovara, da bi Stožer onom podvalom s kolonama u Vukovaru počinio grijeh koji si nije smio dopustiti. Posramili su i smrtno uvrijedili ne samo premijera, nego i svog donedavnog saveznika, predsjednika Republike.
A tko udari na Ivu Josipovića, riskira žestoku osvetu.
I evo, ove subote predsjednik države u intervjuu Večernjem listu odjednom govori o "brutalnosti i bezobzirnosti" onoga što se dogodilo u koloni sjećanja, o "zabijanju klina u korpus hrvatskog naroda", te pomalo iznenađujuće, poseže za teškim političkim ocjenama onoga što mu se tamo dogodilo.
Dobra organizacija
"Moram priznati da je cijela blokada državnog vrha bila jako dobro organizirana uz sudjelovanje ljudi kojima je to profesija", kazao je Josipović. "Vidjelo se da je cijela ta organizacija imala plan, sustav komunikacije, veze, hijerarhiju, da su stalno bili u kontaktu, razgovarali, dojavljivali".
Čak je direktno optužio HDZ da stoji iza tog incidenta, a onda prozvao tajne službe da su "trebale učiniti više u sigurnosnoj procjeni i zaštiti sigurnosti građana, uključivši i državnog vrha".
Što možda ne bi bilo tako neobično, kad premijer Milanović ne bi danima relativizirao ono što se dogodilo, umanjujući odgovornost HDZ-a, da bi ovoga vikenda Josipoviću opalio javnu pljusku izjavivši kako se u "zapadnim demokracijama javno ne komentira rad tajnih službi".
Kršenje zakona
A onda ono najbolje: na Josipovićevu opasku kako je bilo pravne osnove za intervenciju policije jer je "bilo nasilnog sprječavanja slobode kretanja i potencijalne ugroze sigurnosti ljudi", Milanović je lakonski uzvratio kako u Vukovaru "osim hrvatske kulture i bontona nije povrijeđen ni jedan zakon".
Kao da se naslađivao nad predsjednikovim uvrijeđenim nastupom.
Kao da je s osvetničkom žarom u očima likovao nad činjenicom da oni koji su proteklih mjeseci mogli računati na Josipovićevu podršku, sada moraju trpjeti njegovu kritiku i bijes. Možda čak i pretjeranu, ako je vjerovati premijeru.
Jer, sve je bilo dobro dok se nije udarilo direktno na Josipovića.
Nema više razgovora
Mogli su stožeraši razbijati dvojezične ploče, udarati na policiju, napadati manjine, prijetiti premijeru, simulirati državni udar, odlaziti Karamarku na konzultacije, skupljati potpise za referendum kojim se poništavaju prava manjine, svjesni da ih Josipović neće (previše) kritizirati. Štoviše, pozivat će na razumijevanje, na nekakve nove modalitete i na pregovore koje će premijer na kraju prihvatiti.
A sada, Josipović govori kako se "sa stožerom nema više što razgovarati".
Kao da se prije imalo.
Uglavnom, Tomislav Josić počinio je smrtni grijeh: zaboravio je da predsjednik ne voli kad ga se ne voli. I još važnije, zaboravio je da se još nije izvukao onaj koji je udario na njegovu taštinu.
