Nakon 20 sati rasprava o ministru branitelja Miji Crnoji Karamarko je rekao da on odlazi kao častan čovjek, a da je on žrtva objeda i klasične harange medija
Vlada si dopušta luksuz međusobnih obračuna preko leđa građana. Vrijeme je da cijela kolektivno ode. Izjavio je to prije dvije godine Tomislav Karamarko nakon smjene ministra financija Slavka Linića. Za kojeg je naknadno utvrđeno da nije kriv, ali je smijenjen zbog sumnje u štetni posao u nagodbi sa Spačvom. Nakon 20 sati rasprava o ministru branitelja Miji Crnoji Karamarko je rekao da on odlazi kao častan čovjek, a da je on žrtva objeda i klasične harange medija.
Zoran Milanović je tražio smjenu Crnoje u roku 24 sata, a kad je trebalo odlučivati o Marini Lovrić-Merzel ili Željku Sabi te o smjeni Nade Čavlović Smiljanec, trebali su mu deseci novinskih tekstova da ih ipak prestane braniti.
Dakle, ako si na vlasti, onda je to haranga, a ako si u oporbi, isti slučaj je razlog za pad cijele vlade. Krivac su uvijek zli mediji.
Nevjerojatno je da se u slučaju Crnoje u Vladi nisu zapitali što bi bilo kad bi svi branitelji koji su dobili kredite za obiteljske kuće ostavili taj novac na računu. Da smatraju da zemljište koje su dobili mogu prodati a da nikome ne odgovaraju. Kako se bivši ministar unutarnjih poslova nije zapitao kako je njegov ministar mogao dobiti osobnu s adresom daščare kad građani ne mogu niti na svojim kućama ako su neadekvatne za život?
Karamarko bi u svakom slučaju trebao dati javnosti zaključke analize o njegovoj nevinosti. I pitati se kako bi u vladi koja je predstavljena kao stručna resor mogao voditi čovjek koji bi kredite dodjeljivao za kuće, ali poručio braniteljima da mogu njima financirati i put oko svijeta? Kakvu je poruku poslao korištenjem mirovine kao nesposoban za rad, baš dok nije dobio ponudu za ministra?
No puno lakše od odgovora na ta pitanja je napasti zle medije koje bi trebalo lustrirati. Zbog toga što svaka vlast brani svoje ljude dok ne shvati da joj rade političku štetu i što čekaju da mediji sve otkriju, biračima se politika i gadi. Pa se onda u velikim strankama pitaju zašto građani biraju potpuno nepoznate, samo da su različiti.
