Kao što za Ivu Baldasara postoji "nešto još gore" od toga da ga se nazove ustašom, tako je i za Zorana Milanovića Baldasar bio nešto "puno gore" od ustaše. Bio mu je konkurent na izborima u stranci.
Samo dan nakon što je Tomislav Karamarko sa svojim koalicijskim partnerima napokon uspio okupiti kvorum na Bleiburgu, kad već ne može u Hrvatskom saboru, na Hrvatskoj televiziji pojavio se gradonačelnik Splita Ivo Baldasar i pojadao se gledateljima da ga je Zoran Milanović uvrijedio na osobnoj razini.
Način na koji je to sročio bio je osobito zanimljiv: "Nije me nazvao ustašom, nego nečim još gorim".
Baldasar nije otkrio što bi to za jednog, pa makar i bivšeg SDP-ovca, jednog navodnog ljevičara koji se hvali da ga Ivo Josipović zove u svoju stranku, a koji je jučer na televiziji ustaše otvoreno nazvao "zločincima", u političkom smislu bilo gore od toga da ga se nazove ustašom.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Jer, kako god okrenuli ustaše su deklarirane kao najveće zlo hrvatskog naroda.
Najveća sramota
Tako ih je deklarirala čak i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svojoj poslanici ("NDH je najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim"), o tome je s blesimetra nešto pročitao i premijer Tihomir Orešković, a preko je to prevalio i Zlatko Hasanbegović ("Ustaše su najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskog naroda"), pa nije teško zaključiti što o ustašama misle svi oni na Baldasarovoj strani političke barikade.
Ili bi trebali misliti.
Za njih, nazvati nekoga ustašom bila bi najveća politička uvreda. Najveća pljuska. Najveća sramota.
Ali eto, ne i za Baldasara. On se, ničim izazvan, pohvalio kako za njega postoji "nešto puno gore" od toga da ga se nazove ustašom.
Nije otkrio što, prepustivši gledateljstvu i njegovoj mašti da sam pokuša otkriti što bi to moglo biti. I možda je bilo nešto prljavo, nisko i osobno, kako to često bude s Milanovićem koji je Baldasara u kampanji nazvao "starim dizelašem koji teško pali", ali to je nešto što bi trebalo ostati između njih dvojice.
Ono što je javnosti interesantno jest priznanje bivšeg SDP-ova gradonačelnika kako za njega postoje "još gore" uvrede od toga da je ustaša.
Neugoda za SDP
To priznanje nije samo neugodno za njega, čovjeka koji je otkrivao u Splitu spomenik bojni HOS-a nazvanoj po ustaškom zločincu, već i za SDP i njegova predsjednika koji je takvog političara kandidirao i držao u stranci, sve do trenutka kad se on zamjrio šefu stranke na proteklim unutarstranačkim izborima.
Milanović je izbacio Baldasara iz SDP-a zbog, kako je navedeno, "vrijednosno-svjetonazorskih razlika".
Međutim, nije to učinio prije dvije godine kad je Baldasar nazočio otvorenju spomenika bojni HOS-a nazvanoj po Rafaelu Bobanu. Nije to učinio ni godinu dana kasnije kad je Baldasar poslao vijenac na spomenik. Niti onog dana kad je osudio polijevanje spomenika crvenom bojom, niti kad je policija sa spomenika uklanjala natpis "Za dom spremni", ni kad je Baldasar rekao da bi opet desetog travnja položio vijenac.
Učinio je to tek kad se svrstao na stranu Zlatka Komadine na unutarstranačkim izborima.
Dakle, i za Milanovića je Baldasar bio nešto "još gore" od ustaše. Bio mu je konkurent u stranci.
Kao što mu Baldasarovo ustašenje po Splitu nije bilo toliko strašno da bi ga maknuo onda kad mu je trebao čovjek na čelu Splita, drugog najvećeg grada u Hrvatskoj, tako je Baldasarove "vrijednosno-svjetonazorske" razlike iskoristio kao argument za uklanjanje protivnika iz stranke.
Nije, dakle, Baldasar jedini koji misli da postoji nešto gore od toga da ste ustaša.
Nikada ustaša
Zapravo, Milanović nikada - pa ni u najnovijoj svađi o kojoj je bilo riječi nu Nu2- nije Baldasara nazvao ustašom, kao što je ustašama i fašistima nazivao članove i stranke Domoljubne koalicije koji relativiziraju Jasenovac i slave Bleiburg.
SDP je napadao Zlatka Hasanbegovića i služio se njegovom slikom sa splitske Rive gdje je slavio bojnu HOS-a "Rafael Boban", ali njegov predsjednik nije napao SDP-ova gradonačelnika koji je toj postrojbi, u nazočnosti crnokošuljaša, dizao spomenik i na taj spomenik polagao vijence. On za njega nije ustaša.
Ta uvreda rezervirana je samo za HDZ i njegove koalicijske partnere koji su se - pazite sad ovo - zbog toga jako naljutili, ali ne i za vlastitog stranačkog gradonačelnika koji je jučer otkrio kako se na to uopće ne bi naljutio, s obzirom da za njega postoji nešto još gore.
Što bi to moglo biti jučer nismo saznali, ali smo zato ovoga tjedna od samog Baldasara saznali da je Ivo Josipović navodno već ponudio da prijeđe u njegovu stranku Naprijed Hrvatska.
Bivšem predsjedniku koji je promovirao "kapu partizanku" ne bi smetalo partnerstvo sa čovjekom koji je otvarao spomenik postrojbi koja nosi ime po ustaškom zločincu.
I tko onda kaže da u Hrvatskoj nema zajedništva i pomirbe. Na ljevici, eto, ima i "nečeg još goreg".
