Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu Josipa Šimunića protiv Hrvatske zbog povika "Za dom spremni". A kardinal Bozanić održao je propovijed o holokaustu dok neki u Katoličkoj crkvi amnestiraju ustaše
Pokušalo se s opernom arijom. Pa sa slobodom govora. Pa je pokušala predsjednica sa "starim hrvatskim pozdravom", pa premijer s "dvostrukim konotacijama", pa povjerenstvo s "iznimnim okolnostima".
Onda su se citirali uvodni dijelovi pjesama, pa vadilo na prethodne sudske odluke, pa na obrazloženja da se time zapravo ne potiče mržnja...
Ali evo, trebao se oglasiti Europski sud za ljudska prava kako bi nas iznova podsjetio da izvikivanje pozdrava "Za dom spremni" ne spada u slobodu govora jer se ta sloboda ne odnosi na povike kojima se proklamira mržnja ili nasilje.
"Hrvatski sudovi kaznili su Šimunića na osnovu Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima za što su imali legitimno utemeljenje u borbi protiv nereda, te rasizma i diskriminacije na stadionima", istaknuo je sud u Strasbourgu u odluci kojom je odbacio tužbu Josipa Šimunića protiv Republike Hrvatske zbog presude za skandiranje pozdrava "Za dom spremni".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Problem sa ZDS
Europski sud potvrdio je ono što su presudili neki hrvatski sudovi, ali sama činjenica da se i dalje treba pozivati na takve odluke sugerira kako hrvatsko društvo još ima problem s ustaškim povikom.
Još uvijek se traže olakotne okolnosti, iznimke od pravila, krše se odluke Ustavnog i drugih sudova, policija diže ruke, sudovi stvaraju presedane.
Josip Šimunić je izgubio na sudovima. Ali ne može se reći ni da je Hrvatska u svemu tome baš pobijedila.
Bivši reprezentativac osuđen je za skandiranje na Maksimiru, ali nije skandirao sam. Pratilo ga je još deset tisuća ljudi u gromoglasnom urlanju "Za dom spremni". Šimunić je osuđen, ali mnogi nisu. Šimunić je naišao na odbijenicu Europskog suda za ljudska prava, ali pjevači, političari, povjesničari, pa i sama predsjednica uporno traže opravdanja kojima bi se legalizirao ustaški poklič.
Šimunić je platio kaznu za skandiranje, ali što je Hrvatska naučila iz njegova slučaja? Ne baš previše.
Bozanić i Holokaust
Još uvijek se, možda čak i više nego prije, taj pozdrav kojim se promovira rasizam i mržnja bori za pravo građanstva i za legitimno mjesto u javnom prostoru.
Presuda Šimuniću sama po sebi ne može izdržati borbu s političkim i drugim manipulacijama kojima se nastoji opravdati taj pozdrav. Novčana kazna ništavna je u usporedbi s predsjedničinom izjavom o "starom hrvatskom pozdravu" ili premijerovim tvrdnjama o "dvostrukim konotacijama".
Sličan problem može se iščitati i iz nedavne propovijedi kardinala Josipa Bozanića i njegove osude Holokausta.
Koju težinu njegove riječi imaju nakon svih ovih desetljeća u kojima su predstavnici Katoličke crkve zaobilazili Jasenovac, amnestirali ustaštvo, a i sada po crkvama promoviraju knjige kojima se negiraju ustaški zločini u Jasenovcu?
Bozaniću su trebale godine da ode u Jasenovac i još uvijek nije došao do Kamenog cvijeta.
Ustaše i kler
Može li onda jedna propovijed izbrisati politiku Crkve iz svih prethodnih godina? Može li jedna riječ kardinala promijeniti stavove klera? Nakon godina podmukle šutnje ili otvorenog apologetstva u vezi ustaškog režima i njegovih simbola, može li jedan govor kardinala razbiti stavove onih koji su se napajali na politici dijela visokog svećenstva?
A takvo pitanje može se postaviti i u vezi poruka Kolinde Grabar Kitarović: od "veličanstvene atmosfere" i "starog hrvatskog pozdrava" do iznuđenog odlaska u Jasenovac s izraelskim predsjednikom. Koja poruka je vjerodostojna?
Presuda Josipu Šimuniću zbog ustaškog skandiranja nije iskorištena za educiranje javnosti. Ni sam Šimunić nije se s njom pomirio. Niti će poruka Europskog suda za ljudska prava popraviti ono što su pokvarila razna povjerenstva ili političari. Čak se i Šimunić kasnije vratio u trenersku postavu nogometne reprezentacije.
Je li on doista u svemu tome ispao gubitnik? Ili je to ipak Hrvatska?
