Za jednu stranku koja se toliko hvali svojim poštenjem, Milanovićev SDP ima previše optužnica, previše uhićenih, previše afera i previše sumnje u nezakonite radnje.
"Mi smo najbolji, najpošteniji i najčišći. Mi smo sto puta bolji".
Sve je bliže dan kad će Zoran Milanović morati progutati ove svoje riječi.
Jer, jedna stranka koja se toliko diči svojim poštenjem ima na grbači previše optužnica, previše uhićenja, previše afera i previše sumnje ne samo u nezakonite, već i nemoralne i neetične postupke.
Ako se SDP toliko ispričavao zbog Milana Bandića, koliko će se tek ispričavati zbog Željka Sabe i Marine Lovrić Merzel?
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Izbacili smo jednog
Milanović je čak i danas na press konferenciji povodom uhićenja sisačke županice Marine Lovrić Merzel spomenuo famoznog Bandića, za kojeg opet pogrešno tvrdi da je iz SDP-a izbačen zbog korupcije i afera, umjesto zbog toga što se neovlašteno kandidirao na predsjedničkim izborima.
"Izbacili smo već jednog, a nitko nam nije pljeskao. Iako nam pljesak ni ne treba", pohvalio se Milanović na Iblerovu trgu.
Dakle, i danas, baš kao i prije četiri godine, predsjednik SDP-a pokušava progurati tezu kako je ono izbacivanje Milana Bandića bio zadnji kirurški zahvat kojim je SDP do kraja očišćen od korupcije, nezakonitosti, kriminala i ostalih marifetluka.
Da bi se sada našao pod lavinom afera i optužnica. Vukovarski gradonačelnik, pa sisačka županica, pa pomoćnik ministra financija... Neke je smijenio prije utvrđene krivnje, Sabu i Lovrić Merzel odbija smijeniti iz svakakvih razloga.
Najprije zato što želi vidjeti optužnice, potom zato što se želi uvjeriti u njihovu krivnju, da bi onda utvrdio kako ih ne može izbaciti iz tijela stranke jer su oni izabrani na Konvenciji SDP-a.
Što kaže Statut SDP-a
Međutim, članak 19. Statuta SDP-a kaže da "Predsjedništvo SDP-a može odmah sa svih funkcija suspendirati i/ili isključiti člana ako ocijeni da njegovo ponašanje i djelovanje šteti ugledu SDP-a u smislu članka 18.". Odluka se stavlja na potvrđivanje Glavnom odboru SDP-a na prvoj sljedećoj sjednici.
Međutim, još jedna Milanovićeva reakcija bila je posebno intrigantna.
Na pitanje novinarke tko je nanio veću štetu stranci, Mirela Holy i Aleksandra Kolarić ili Željko Sabo i Marina Lovrić Merzel, premijer je za trenutak zašutio, zatim promrmljao da "ne razumije pitanje", a onda izjavio: "Ja nisam procjenitelj štete".
Bio je, doduše, procjenitelj štete u slučaju Šegon, kad je Linićeva pomoćnika optužio za "neovlašteno trgovanje političkim kapitalom SDP-a", bio je procjenitelj u slučaju Holy, kad je zatražio ostavku zbog "stranačkog nepotizma", odnosno "sitne političke korupcije", bio je procjenitelj u slučaju Kolarić, kad je članica izbačena jer je šutnju SDP-ovaca oko lex Perković usporedila sa šutnjom hadezeovaca oko Sanadera, a bio je i procjenitelj u slučaju Bandić.
Afere i stil
Prvo je brojne afere pripisivao njegovu "političkom stilu", a onda njegov stil proglašavao "hiperaktivnim bauljanjem" s primjesama "korupcije i klijentelizma".
Kad nije procjenitelj štete, Milanović je počinitelj štete.
Danas se vadio na "nove kriterije DORH-a", ali i sasvim predvidivo, iskoristio priliku da u par navrata skrene pozornost na HDZ i požali se na njegovo ponašanje.
"Igramo utakmicu u kojoj se naš svaki prekršaj tretira kao crveni karton", požalio se šef SDP-a, priznajući da je to "utakmica na koju smo pristali".
I to je istina. Moglo bi se čak reći da je Milanović postao žrtva vlastitog političkog teorema: onome tko toliko grmi o poštenju, o glavu mu se obije čak i dlaka u jajetu.
