Nije dugo trebalo da državni vrh iskoristi požare za svađe, optužbe, podmetanja i podnošenje neopozivih ostavki. U normalnoj zemlji postavilo bi se pitanje ostavke Vlade. U Hrvatskoj vlada neopoziva stabilnost.
Sva sreća da u Banskim dvorima ovih mjeseci vlada Stabilnost, pa ostavka ministra obrane nije ni na koji način uzdrmala Vladu.
Sva sreća da ministra obrane nitko ne shvaća previše ozbiljno, pa njegova neopoziva ostavka nije uzburkala duhove.
Sva sreća što je ministar obrane poslovično osjetljiv kao mimoza, pa se nitko ne osvrće na njegovu neopozivu ostavku koju su jučer svi javno opozvali.
Sva sreća da nitko ne obraća preveliku pažnju ni na predsjednicu Republike koja, onako poluinformirana, potpaljuje vatru povodom požara kako bi se obračunala sa svojim arhi-neprijateljem Draganom Lozančićem.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Eto kako su vladajući iskoristili požare da bi postali važniji od samih požara.
Vlada se bavi sobom
Ne održavaju se izvanredne sjednice Vlade, niti užeg kabineta, zbog požara u Dalmaciji, već zbog gašenja požara u Vladi. Nisu bitne primjedbe na lošu opremu, manjak ljudstva, na neorganiziranost, na slab sustav civilne zaštite... Ne, Vlada se sada bavi svađom s predsjednicom i (ne)opozivom ostavkom ministra obrane.
Kako tipično.
Ustvari, trebao je zapravo samo jedan malo jači požar pa da na vidjelo izađu sve slabosti: ali ne samo sustava, kojeg je premijer proglasio savršenim, nego političara koji vode taj sustav.
Da nije bilo tragično, bilo bi strahovito smiješno. Poput neke "slapstick" komedije u kojoj se svi spotiču jedni preko drugih, padaju jedni pred drugima, sramote se i blamiraju.
General mimoza
Recimo, Damir Krstičević. Za jednog proslavljenog ratnog generala, okorjelog hrvatskog poduzetnika, a sada novopečenog političara on je zadivljujuće osjetljiv i zabrinjavajuće uvredljiv. Ne tako davno silno se uvrijedio što ga Karamarko nije ugurao u Ministarstvo obrane pa mu se iz saveznika munjevito prometnuo u protivnika.
A sad kad je čuo zaobilaznu kritiku Kolinde Grabar Kitarović koja je, onako neinformirana, opet promašila metu pa spomenula vojsku, ministar se nanovo uvrijedio pa ponudio, pa podnio, pa neopozivu ostavku.
"Ne moram ja biti ministar", promrmljao je čovjek koji je sve podredio tome da bude ministar.
Brisanje suza
I sad, Vlada koja je jedva klepala stabilnost prije koji mjesec, mora se baviti njegovom ostavkom, a sve se zapravo svodi na tetošenje i brisanje suza uvrijeđenom ministru. U ozbiljnoj zemlji ostavka ministra obrane zbog katastrofalnih požara izazvala bi krizu i uzdmala državu. Tko zna, možda bi čak isprovocirala pad Vlade.
Jer, pazite malo, predsjednica države je javno kritizirala sustav da nije adekvatno reagirao i stoga je kumovao lošoj obrani od požara.
Ali ovo je ipak Hrvatska, predsjednica je još uvijek Kolinda Grabar Kitarović, osoba koja je čekala da pošalju avion po nju u Austriju kako bi došla do Splita, a premijer ponavlja kako odbija neopozivu ostavku svog ministra pa bi stoga sve trebalo biti u redu. Izbacivao je one koji su željeli ostati, zadržava onog koji prijeti da će otići.
Stabilnost je neopoziva.
Strogo kontrolirani kaos
I što bi siroti Krstičević sad trebao učiniti? On podnese neopozivu ostavku i nitko je ne želi prihvatiti. U ovoj Vladi ni generale više nitko ne uzima ozbiljno. Zar je opet došlo vrijeme da se dižu šatori?
A nitko ne uzima ozbiljno ni predsjednicu države, osim preosjetljivog Krstičevića. Pa čak se ni Predrag Štromar, formalni potpredsjednik Vlade kojeg baš nitko ne uzima ozbiljno, ne želi miješati u tu kuknjavu i sukobe u Vladi i u državnom vrhu. Nije to njegov posao.
Prilikom posjeta Splitu premijer Plenković je poručio da je kod požara najvažnije da "ne dođe do kaosa". A još je bitnije da ne dođe do kaosa u požaru u Vladi.
