Hrvatskom se prošlosti i sadašnjosti uporno provlači jedna pogubna mentalitetska karakteristika: Naši momci nikad ne rade zlodjela jer ako ih rade naši momci, to nisu zlodjela
AKO PROĐE, PROĐE
Sve je dopušteno, sve se može: Ostane li ovako - idemo do dna
Boris Buden jednom je napisao kako je pogrešno Tuđmana smatrati 'ocem Domovine'. Otac je, naime, u psihoanalitičkom, frojdovskom smislu, autoritet, onaj koji kažnjava prijestupe, zavodi red, ako treba i silom.
Majka je ta koja prašta, koja je uvijek puna razumijevanja, ona je vječita blagost i hodajući oprost. Tuđman je uveo praksu nekažnjavanja, nekažnjivosti i razumijevanja za sva (ne)djela koja počine 'sinci domovine', oni žive vječiti praznik, a ta je praksa ostala do danas, pa Tuđmana ne možemo kriviti jer je uobličio i politički kapitalizirao jednu pogubnu mentalitetsku karakteristiku.
Dno se nazire premda u nj nećemo lupiti još tako brzo jer se ovdje još mnogo toga može opljačkati, upropastiti, predati u manje nevine ruke
Mogli su je, naime, i morali ispraviti njeni nasljednici, ali oni su je samo razvili.
Kad stvari promotrimo u stogodišnjem kontinuitetu, pa uzmemo lektire najprodornijih hrvatskih kritičara, Starčevića, Matoša, Krleže, Josipa Horvata, Ujevića, vidjet ćemo da uvijek imamo posla s istim paketom vrijednosti, koji je katkad ipak znao biti podložan kaznenom progonu, pa bi društvo ulazilo u faze relativnog prosperiteta.
No one nisu trajale predugo. Nepotizam, korupcija, mito, rodijaštvo, strančarenje, podobnost, forsiranje nestručnih o javnom trošku, sve su to stvari koje nas vuku prema dnu, a ostaju nekažnjive ako ih rade podobni.
Divlji i dalje istjeruju pitome, ali se resursi troše, dno se nazire premda u nj nećemo lupiti još tako brzo jer se ovdje još mnogo toga može opljačkati, upropastiti, predati u manje nevine ruke. Hrvatska država treba obnoviti autoritet, ne onaj koji prašta nepodopštine nego koji ih kažnjava.
Taj bi autoritet trebao stigmatizirati nedjela, koja se danas nagrađuju. Jedini je problem što se naše vladajuće politike ne uzdižu na protivljenju tom setu vrijednosti nego na njegovu eksploatiranju i petrifikaciji. Izlaz s te spirale propadanja nitko ne nudi.
Nađemo li ga, ova će se zemlja pretvoriti u oazu blagostanja, cvatući vrt za pet, šest, sedam milijuna ljudi. Ostane li ovako, idemo ravno do dna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
