Glavni grad Litve Vilnius krase svjetleći koševi i titrajuće lopte

Reprezentaciju, kao i malu hrvatsku novinarsku ekspediciju, iz Alytusa je ispratila kiša. U skladu sa sivim raspoloženjem. Bili smo sretni jedino zato što konačno napuštamo taj krajnje dosadni gradić, a očekuju nas svjetla litvanske metropole. Vilnius je ipak nešto sasvim drugo, ali... Mora postojati "ali"...

Hotel je smješten na krajnjoj periferiji grada, praktički na zaobilaznici. Pogled s prozora puca na veliko gradilište s jedne, a na Schindlerovu tvornicu s druge strane. Javnog gradskog prijevoza nigdje u blizini, a službenog prijevoza još nema jer je bio slobodan dan. Ostaje samo taksi. Jedina dobra stvar u Alytusu je to što je sve nadohvat ruke, dvorana je na desetak minuta hoda od hotela, a i onih par lokacija na kojima smo se pojavljivali također je u istoj ulici. Ovdje je priča znatno drukčija.

Iz hotela smo pozvali taksi i do centra stigli za 33 litasa, što je oko 70 kuna. Pristojna cijena. Vrlo brzo nam tip na ulici uvaljuje letke za strip-klub s posebnim popustima za navijače i objašnjava kako je za nas četvoricu kao stvorena ponuda od boce votke, četiri energetska napitka i lap-danceom za oko 250 kuna. Međutim, ostatak društva sretno je oženjen, a i slabije "baždaren" od vašeg reportera, pa je prijedlog demokratskim putem brzo odbijen.

Na svakom koraku osjeća se da je u grad stigao Eurobasket. Posvuda su plakati i velike lopte, a čak su i pizze ukrašene majonezom kako bi izgledale kao košarkaške lopte. Glavna ulica uređena je svijetlećim koševima i titrajućim loptama, a i na televizijski toranj montiran je koš, koji svijetli u mraku, što čini zaista nezaboravan prizor. Nažalost, da bi fotka uspjela, potreban je profesionalni fotoaparat, s "idiotom" se ne može dočarati taj kadar. 

U centru, međutim, ima i dosta žicara. Tek što smo sjeli u kafić, "uletio" nam je neki klošar i tražio cigaretu. Nekoliko minuta poslije mladić s ruksakom na ramenima pitao nas je bismo li otišli u dućan i kupili mu kruh i mlijeko, pokazujući na lijevu stranu.

- Nisam odavdje, iz Rusije sam, nemam posla. Zaista, ne žicam vas novac, samo kruh i mlijeko - govorio je lukavac, znajući da se nikome neće dati otići do dućana, a možda će dobiti koji litas od dobrodušnih gostiju. Ostavili smo mu nešto kovanica, a on je, naravno, umjesto prema dućanu, krenuo u drugom smjeru.

Sastali smo se s novopridošlim društvom iz Hrvatske i ostali u gradu negdje do dva ujutro. Iz čiste obijesti, jer u Alytusu to nije bilo moguće. Ovdje se ipak nađe mjesta koja rade po noći, u kojima se može i pojesti i popiti. Međutim, napravili smo kobnu pogrešku. Zaboravio sam na upozorenje čitateljice koja živi u Vilniusu. Umjesto da nazovemo taksi, sjeli smo u prvi koji je stajao na cesti. Za vrlo sličnu udaljenost, koju smo u dolasku platili 33 litasa, frajer nam je naplatio 80. Druga firma, druga tarifa, nema tu pomoći...

Dok smo bili u gradu, iz Hrvatske je stigao glas da su se Joke Vranković i Danko Radić potukli. Zgodno bi bilo, ali nije bila istina. Zanimljivo je kako se ljudi s 1500 kilometara udaljenosti razbacuju ekskluzivama, baš poput one da su se na treningu "pošibali" Stanko Barać i Rok Stipčević. Palo mi je na pamet da ja iz Litve lansiram ekskluzivu kako su se nakon utakmice s Izraelom Modrić i Ćorluka ljubakali na maksimirskom parkiralištu. Ima jednako smisla...

Da, zaista bi bilo zgodno da je istina, ali ako je Joke svojedobno zveknuo novinara Juricu Radića, ne znači da će navaliti na svakog Radića koji mu se nađe u vidokrugu. Prema toj logici, sva sreća da nije živio prije 80-ak godina, jer bi vjerojatno uvelike olakšao posao Puniši Račiću...

Uglavnom, Joke je na odlasku, traži se novi izbornik. Jedine dvije normalne opcije su Neven Spahija i Velimir Perasović. Međutim, Spahiji istječe ugovor s Fenerbahçeom na kraju sezone, a nije tajna da bi mu, u slučaju odlaska, prva opcija bila ACB liga. Međutim, u Španjolskoj se ne može istovremeno biti i trener kluba i izbornik. A dok bude znao hoće li dobiti novi ugovor u Turskoj, već bismo trebali imati novog čovjeka na klupi. Peras je, dakle, najizgledniji izbor. Njegova je najveća vrijednost što može izvući najbolje iz svojih igrača, što je pokazao u drugoj sezoni u Ciboni. Iako su o tome mišljenja podijeljena, mislim da može i nametnuti autoritet igračima. A to je nešto što Joke nije uspio.

No puno je veći problem od novog izbornika čovjek koji ih postavlja. Postavi li na klupu Spajkija ili Perasa, Danko Radić umirit će krvožednu javnost i dobiti mir u kući. A jasno je da dok on ne ode hrvatska košarka neće napraviti iskorak za koji je, s obzirom na talent igrača, nedvojbeno sposobna.