Plenković je dobio drugi mandat na konceptu "Sigurne Hrvatske". Sada imamo teroristički napad na Banske dvore, preko tisuću novozaraženih, provaljivanje antikorupcijskih istraga, curenje informacija, aferu Janaf...
Dok Andrej Plenković optužuje sve koga se može sjetiti, od Ivana Penave i desničarskih radikala sve do Zorana Milanovića - preskačući pritom ministra unutarnjih poslova - premijer ipak ne može pobjeći od činjenice da je njegov koncept Sigurne Hrvatske neslavno propao.
Urušio se poput trulog dimnjaka nakon zagrebačkog potresa.
Banski dvori bili su metom oružanog terorističkog napada, Hrvatska je probila granicu od tisuću novozaraženih, istražuje se curenje informacija iz pravosuđa i probijanje tajnih istraga, afera Janaf otvorila je i pitanje ugrožavanja nacionalne sigurnosti...
Sigurna Hrvatska iz Plenkovićeve kampanje dobila je svoje oživotvorenje u "nesigurnoj Hrvatskoj".
Strahovi se ostvaruju
Na strahovima je Plenković dobio drugi mandat. Na strahu od korone, na strahu od ekonomske propasti, na strahu od radikalne desnice, na strahu od korupcije...
Sada se svi ti strahovi pretvaraju u vrlo konkretne prijetnje. U rafale po Vladi, u eksponencijalni rast zaraze, u provaljivanje istraga koje povezuju politiku, šefove državnih službi, ministre, kriminalce...
Pojam "kalkulirani rizik" Plenković je uveo u uporabu kako bi objasnio pristup svoje Vlade prema pandemiji koronavirusa. Pa je danas Hrvatska zabilježila 1131 zaraženog.
A taj pojam "kalkulirani rizik" mogao bi se primijeniti na i njegov odnos prema radikalnoj desnici, s kojom je godinama oprezno surađivao, njegovao i tetošio, držao na svojoj strani, da bi mu sada ta desnica ispalila rafale po Banskim dvorima.
Kalkulirana korupcija
"Kalkulirani rizik" mogao bi se, uz nemalu dozu ironije, primijeniti i na Plenkovićev odnos prema borbi protiv korupcije. Padaju samo vanjski ešaloni uključenih, onaj unutarnji krug povlaštenih ministara još uvijek se pokušava zaštititi od progona. Plenkovićev HDZ i dalje živi s korupcijom, kao što živi i s radikalnom desnicom.
Dok s kalkuliranim rizikom i hrvatsko pravosuđe ulazi u tajne istrage gdje bi se moglo nabasati na pokojeg ministra, državnog tajnika ili čak i predsjednika.
Zato imamo provalu istraga, provalu korupcije, provalu korone, provalu desničarskog radikalizma, provalu nasilja, od onog političkog do običnog, u tramvaju ili na ulici ili čak prema novinarima i Alemki Markotić.
To bi trebala biti Plenkovićeva "Sigurna Hrvatska".
I može premijer sada upirati prstom u krivce na svim stranama. Uvaljivati Zorana Milanovića u antikorupcijske istrage ili na čelo radikalne desnice, govoriti da su građani neozbiljni i neodgovorni u vezi epidemioloških mjera, prozivati političke protivnike s desnice, vaditi se na izolirane slučajeve radikalizma ili trule jabuke korupcije.
Ali on je taj koji je obećavao sigurnost. A servirao nesigurnost.
Kao i neizvjesnost, frustraciju, strah i nasilje.
Njegovo podgrijavanje desnice dovelo mu je terorista pod prozore. Njegovo politiziranje kriznog stožera i manipulacija koronakrizom dovelo je do toga da se ljudi uopće ne pridržavaju mjera, da se na utakmicama zabranjuje nošenje maske jer je borba protiv huligana postala važnija od borbe protiv pandemije.
Kilavost i neuvjerljivost stožera, upitna popustljivost prema vjerskim ili političkim skupovima, a sada i na utakmicama reprezentacije, dovela je do toga da se ljudi danas tuku u tramvaju oko nošenja maski. Jer ako neće politika, zašto bi građani?
I tko više ima autoritet građanima nešto narediti?
Ovo je debakl. Prometna nesreća u usporenoj snimci. A sudeći po rastu broja zaraženih, i ne tako usporenoj...
I to je Plenkovićeva odgovornost, kao što je to i odgovornost njegova ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, glavnog predizbornog manekena, kao i odgovornost drugog manekena, ministra Vilija Beroša i stožera. A tu je i odgovornost ministara u korupcijskim aferama, odgovornost pravosuđa koje skače kako premijer podvikne.
Tradicionalno, u drugom mandatu premijerima se ruši svijet na glavu. Ili ga oni ruše svima nama na glavu. Sanader je potonuo pod korupcijom, Plenković bi mogao potonuti pod koronavirusom, radikalizmom, korupcijom, ekonomijom...
